Dugi je poginuo hrabro za Hrvatsku, zaslužuje dostojno ukopno mjesto

– Dali smo izraditi spomen-ploču i postavili je tu na grob kako bi se barem znalo gdje je pokopan. Htjeli smo mu sami i urediti grob, ali nam to iz tvrtke Nasadi, koja održava groblje, nisu dozvolili, rekli su Osmanagićevi suborci
Na gradskom gorblju u Zadru, još u listopadu 1992. godine, direktno u zemlju, na dijelu osiguranom za one koji nemaju grobnicu, pokopan je dragovoljac Domovinskog rata Hazim Osmanagić zvani Dugi.
 Dvadesetak njegovih suboraca i prijatelja okupilo se jučer uz njegov grob kako bi mu odali počast, položili cvijeće, zapalili svijeće, ali ujedno i ukazali na silnu nepravdu i nebrigu za čovjeka koji je zadužio Republiku Hrvatsku i to svojim životom.
– Držimo da je ovo sramota. Osmanagić je bio naš suborac, dobar prijatelj, hrabar ratnik i čovjek vrijedan poštovanja. Već 23 godine leži tu u zemlji, a da ga se mi, njegovi prijatelji i suborci ne sjetimo, nitko ne bi ni znao gdje su mu posmrtni ostaci jer iza njega nije ostao nitko, barem koliko je nama poznato, rekao je Silvio Butić, ratni zapovjednik obrane Zemunika Donjeg, podsjećajući kako je Osmanagić u vrijeme pogibije imao svega 30 godina te da nitko nije ostvario pravo na njegovu mirovinu. Nadali su se, kaže Butić, kako će Ministarstvo branitelja osigurati trajno, čovjeka i dragovoljca dostojno ukopno mjesto, no u protekla dva desetljeća to se nije dogodilo. Štoviše, vrijeme je učinilo svoje pa je u međuvremenu propalo i drveno obilježje s Osmanagićeva groba.
Nisu udruga, nego prijatelji
– Dali smo izraditi spomen-ploču i postavili je tu na grob kako bi se barem znalo gdje je pokopan. Htjeli smo mu sami i urediti grob, ali nam to iz tvrtke Nasadi, koja održava groblje, nisu dozvolili. Obrazložili su kako je riječ o dijelu groblja koje se s vremena na vrijeme prekapa, a posmrtni ostaci osoba koje su tu pokopane odlažu u zajedničku grobnicu. Nama je to jednostavno neprihvatljivo. To nećemo dozvoliti! Nismo udruga, već prijatelji koji su stajali jedan iza drugoga i u tim teškim vremenima, na samom početku Domovinskog rata, štitili jedan drugome život.
Zato smo poslali dopis ministru branitelja Tomi Medvedu i gradonačelniku Božidaru Kalmeti sa zahtjevom da promptno i u koordinaciji iznađu rješenje i osiguraju čovjeka dostojno ukopno mjesto za našeg poginulog suborca. To je najmanje što za njega mogu učiniti, kaže Butić dodajući kako svi dijele mišljenje da bi ovu situaciju trebali riješiti ministar branitelja kojemu je to sukladno Zakonu o hrvatskim braniteljima i obaveza i to u koordinaciji s gradonačelnikom Zadra budući da je Osmanagić pokopan na zadarskom groblju.
– Ministar Medved, a i gradonačelnik Kalmeta, i sami su bili branitelji pa vjerujemo kako ukopno mjestu, uz malo dobre volje, mogu riješiti u roku do 30 dana. Ne zanima nas hoće li kao vlasnik biti upisano Ministarstvo ili grad već samo tražimo da se to riješi, poručuju Osmanagićevi suborci i prijatelji koji su i sami spremni financirati grobnicu za Osmanagića ukoliko to u dogledno vrijeme ne učine oni kojima je to obaveza.
Iz Smrdelja se nije vratio
– Kad ga se sjetimo koliko je hrabar bio i kakav čovjek je bio, pa onda pogledamo gdje je pokopan, dođe nam plakati, ništa drugo, zaključuju dragovoljci koji su u jesen 1991. godine stali na prvu crtu obrane grada Zadra.
Zemunik Donji u to je vrijeme bio teren u klinču, opkoljen neprijateljskom i nadmoćno bolje naoružanom vojskom s tri strane. Crta obrane se pomicala neznatno, a Zemunik Donji nikada nije pao u ruke neprijateljima. Svakodnevno su bili izloženi neprijateljskoj vatri, slabo naoružani i u neljudskim uvjetima, no svi su imali veliko srce i želju da obrane svoje domove.
Osmanagić im se pridružio u vrijeme kad je, kako kažu, teško bilo pronaći ljudstvo za taj teren. Bez zadrške i pitanja odrađivao je sve zadatke i odlazio u pogibeljne akcije, a iz jedne takve, u predjelu Smrdelj, nije se vratio. Poginuo je od minsko-eksplozivne naprave.
– Planiramo uskoro obilježiti i mjesto Hazimova stradavanja, a osim toga provjerit ćemo je li on nakon pogibije odlikovan. Ukoliko ni to nije odrađeno kako treba i po Zakonu, zatražit ćemo da ga se posmrtno odlikuje i da mu se dade čin. Nedavno smo u Zemuniku Donjem na spomen-obilježje našim poginulim suborcima položili vijenac i svijeće, rekli smo da je to naše prvo okupljanje i početak naših akcija kojima želimo ispraviti nepravde prema poginulim i nakon rata umrlim suborcima i prijateljima. I ovo sada što činimo za Dugog jedan je početak, poručio je Butić najavljujući postavljanje spomen-ploča za još nekoliko poginulih i umrlih dragovoljaca koji su bili dio samostalne satnije Zemunik Donji.