Četvrtak, 25. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

“Dite Zadra” protiv “naturalizirane Zadranke”

10.04.2017. 22:00
“Dite Zadra” protiv “naturalizirane Zadranke”


Ostalo je nešto više od mjesec dana do lokalnih izbora na kojima će građani odlučiti, između ostalog, o budućem gradonačelniku ili gradonačelnici Zadra. Favoritima se za sada, ukoliko izbori ne donesu neko iznenađenje, smatraju HDZ-ov Branko Dukić i SDP-ova Sabina Glasovac. Ova dva kandidata iza kojih će stati velike stranke/koalicije, unaprijed mogu računati na pripadajući dio tradicionalnih birača, na svoje tzv. “biračke vojske” koje uvijek glasuju, svaka za svoju stranku, bez obzira na kandidate. No, prava bitka odvijat će se za onaj dio aktivnog biračkog tijela koji ne glasuje po unaprijed zadanim ideološkim preferencijama – tipa lijevo-desno – nego po osobnoj percepciji programa koji se nude, ali i po stilu i doživljaju pojedinih kandidata – na temelju njihove osobnosti.
Zadar vs. Našice
Upravo zato, i Dukić i Glasovac morali bi biti svjesni da je u razdoblju do treće, izborne nedjelje u svibnju, jako važno kakav dojam ostavljaju na domaću, lokalnu javnost. Percepcija o svakome kandidatu bit će iznimno određujuća za jedan dio birača, i upravo ta percepcija mogla bi biti presudna za pobjedu ili poraz jednoga od njih dvoje.
U početku su neki pokušali igrati na kartu mjesta rođenja kao prednosti dr. Dukića u odnosu na Sabinu Glasovac koja je pak rodom iz Našica. Ta anagrafska činjenica, sama po sebi, teško bi mogla biti presudnom u motivaciji birača. Važnije od toga tko se rodio u Zadru je, tko od njih i na koji način svakodnevno živi Zadar i tko svoju budućnost trajno vezuje uz ovaj grad i njegove ljude. U tom smislu, zadarski ginekolog snažnije figurira kao ‘dijete Zadra’. Ali ne samo zato što je tu rođen, jer i Sabina Glasovac je doselivši se u Zadar, tu ostala i postala Zadrankom. No, njezin objektivan uteg u odnosu na dr. Dukića je to što nije mogla izgraditi tako široku socijalnu mrežu koja se cjeloživotno plete stvarajući prijatelje još od osnovne i srednje škole, jednom riječju stvarajući zajedničko kolektivno sjećanje u jednom prostoru, u ovom slučaju u gradu Zadru. Zadar je za dr. Dukića – mnemotop, mjesto sjećanja koje dijeli sa svojim sugrađanima, a koji Sabini Glasovac objektivno nedostaje jer dobar dio njezina života nije bio vezan uz ovaj grad. Ako se tome pridoda i činjenica da je dr. Dukić kao liječnik, aktivni Stanarac, pjevač, aktivist Lige protiv raka itd. godinama stvorio nebrojene kontakte s tolikim brojem ljudi – njegov percepcijski kapital djeluje poput ozbiljne startne prednosti u odnosu na SDP-ovu predsjednicu.
O Zadru iz Zagreba
Percepciju Branka Dukića nadalje oblikuje dojam da je on tu, opipljiv, možeš ga redovito sresti na nekoj stanarskoj fešti, u crkvenom zboru, na Kalelargi ili u Tonija gdje voli ispijati kavu s društvom dok rijeke ljudi prolaze od četiri kantuna prema trgu i obratno. On će, primjerice, narcise dijeliti na Narodnom trgu, a ne s Dragom Prgometom na Trgu bana Jelačića. Sabini Glasovac, barem do sada, nedostaje taj vidljivi permanentni touch s gradom koji želi voditi kao gradonačelnica. Ona, doduše, obećaje besplatne udžbenike za zadarske osnovnoškolce, nastavu u jednoj smjeni i besplatan internet. Ali, pogrešno je što to čini iz Zagreba. Ove dvije opisane taktike su bitno različite. Prva šalje poruku o tome kome je Zadar cilj, a ova druga kome je Zadar tek put do cilja.
 Sabina Glasovac je već stasala u prepoznatljivu saborsku zastupnicu i to jer dobro. No, njezina medijska kampanja u zadnje vrijeme kao da nema veze s činjenicom da je kandidatkinja za gradonačelnicu Zadra. Njezini intervjui i izjave u nacionalnim medijima, tj. naslovi, podnaslovi i glavne poruke tih članaka nisu vezani za ovaj grad. Spekulira se tako s njezinim imenom kao mogućom budućom šeficom nacionalnog SDP-a, ističe se kao vatrena kritičarka ministra Barišića…, ali Zadar u svemu tome ostaje izvan fokusa. Njezina “zadarska priča” još uvijek se doživljava tek kao dionica koja joj služi do nekog drugog, zapravo pravog cilja.
Dobar doktor, loš političar
Percepcijska prednost dr. Dukića može se iščitati i u činjenici da ga zapravo malo tko doživljava kao klasičnog političara. On je već dva mandata gradski vijećnik HDZ-a, ali ga kao čovjeka i Zadranina ta činjenica uopće dominantno ne definira. Kad kažete Branko Dukić, prva asocijacija nije nužno HDZ. Barem ne svima. Zato je oporba pomalo izgubljena njegovom kandidaturom jer u nedostatku ‘municije’ za njegovo političko (dis)kvalificiranje, posežu za tezom da se ne bi trebao kandidirati jer je dobar doktor. Time šalju lošu poruku svima koji su dobri u svom poslu, a građanima da je politika samo za one koji svoj posao rade loše, neovisno jesu li profesori, doktori, inženjeri, pravnici, poduzetnici…
Na koncu, nitko se nije rodio kao političar, pa ni kao gradonačelnik, a građani su, ionako, već prilično siti političara opće prakse.
No, do izbora je ostalo još nekih četrdesetak dana. Percepcija je u izbornoj psihologiji jako važna, ali ona je i promjenjiva. Građani će reći svoje i to će biti jedini meritum.