Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Hajdučki mazohizam

10.05.2011. 22:00


EMISIJA ZA LJUDE KOJI NISU  PAMETNI
Sretne me prija i odmah počne vrijeđati. “Baš si neki. Tako smo se lijepo  zabavljali za vrijeme prve sezone Big  Brothera. Pogledali bi je rijetko, ali bi  poslije redovito čitali kako se sadistički  iživljavaš i ismijavaš ih. Zašto to više ne  radiš? Zašto nam uskraćuješ zabavu?  Zašto ih ignoriraš? Pa tako su smiješni!” I  što da joj kažem? Najbolje istinu. Ne gledam Big Brother  jer je to najgore smeće i ne razumijem da ga itko pismen  može gledati. Čak bi i iznimno glupim ljudima to trebalo  biti dosadno. Ne znam ni tko sudjeluje, ali znam da ja  sigurno neću gledati ni sekunde. Čuo sam samo to da se  radi o nekom novom bratstvu i jedinstvu među balkanskim  narodima, ali ja ne želim takvo bratstvo i jedinstvo. Ako  ćemo se bratimiti, neka to bude preko kulture – filmova,  teatra i muzike, a ne da se sa susjedima zbližavamo preko  primitivnih strasti, cajki i ostalog smeća.
A postoji u svemu tome jedan krug ljudi koji se pravi  pametan pa kaže ovako: “To ponekad pogledam jer je  zanimljivo analizirati ljudske reakcije i ponašanje u danim  okolnostima…” Ma mo’š mislit. Ne’š ti psihoanalitičara.  Ona će analizirati ljudske reakcije, a po zanimanju je  računalska tehničarka, nastavnica pjevanja, frizerka ili čak  i obična domaćica. A u tom se cirkusu pojavila neka  žensketna iz Šibenika koja nešto petlja s nekim tipom,  valja se s njim po krevetima, a doma je čekaju muž i  dijete… i sada se svi zgražaju. A kao – ne gledamo mi to.  Bože sačuvaj! Ovo je doslovno samo dno dna. Budala tko  gleda.
ZAMJENSKA MAMA I NJEZINA SKRIVENA  DJECA ZA KOJU SVI ZNAJU KAKO IZGLEDAJU
Kada sam prije godinu dvije objavio članaka o hipokrizijskom skrivanju identiteta djece i omladine u  raznim tv prilozima, rekli su mi da sam pretjerao, a ovo  budalesanje koje se moglo vidjeti u nedjeljnom HRT-ovu  Dnevniku uistinu prelazi granice normalnog izvještavanja.  Prilog je bio o Majčinom danu i sve bi bilo lijepo da nisu  prikazali zamjensku mamu iz naselja za djecu bez roditelja  u Ladimirevcima, okruženu svojom “djecom”, svi sretni i  zadovoljni kako i treba biti u takvim sredinama. To je,  naravno, dobro, ali ono što slijedi glupo je da gluplje ne  može biti. Nakon što smo upoznali svu tu djecu, veselu i  nasmijanu, počeli su ih prikazivati pojedinačno, ali ovaj  put sa zamagljenim licem da ih kao ne prepoznamo, kao  da ih nismo maloprije sve jasno vidjeli. Kada su završili, na  kraju smo priloga mogli još jednom vidjeti svu djecu na  okupu, opet s otkrivenim vedrim licima. Ja tako neinteligentno montiran prilog dugo nisam vidio.
U NOGOMETU NIŠTA NOVO
Mislio sam ovog tjedna ne gaditi vam život pisanjem o  domaćem nogometu, ali ipak se nešto dogodilo. Ustvari,  sve je po starom. Dinamo i dalje mijenja trenere, a Hajduk  sistematski želi svoju stogodišnjicu pretvoriti u krajnju  mizeriju porazom od kluba kakav je Hrvatski dragovoljac.  Ja sam se ustvari jako i čudio što jedan Halilhodžić, koji mi  izgleda kao pristojan čovjek, radi s Mamićem i ostalom  balkanskom bratijom, ali je u međuvremenu i on shvatio  da mu tu nije mjesto i otišao. Osvojio je, doduše, titulu, ali  u ovakvoj ligi bih i ja to ostvario. Hajduk pak i dalje  oduševljava svoje vjerne navijače koji dokazuju da mazohizam i nije tako rijetka pojava u ovim krajevima. I sve  bi to bilo lijepo kada bi nam HRT konačno prestao  prikazivati te gluposti i kada bi ova država konačno  ukinula donacije klubovima tako da u miru možemo  gledati televiziju bez nerviranja. A ovo iz Maksimira ćete  na televiziji gledati još jako dugo.
DOČEK “DOSTOJAN” GRADA SPLITA
Znate li Vi tko je Ana Zaninović? Ne znate? To Vam je  najnovija svjetska prvakinja u tekwondou, a dodatno je  proglašena i najboljom borkinjom (zbilja – ako je muški  “borac”, je li onda ženska “borkinja” ili “borka”?) na  svjetskom prvenstvu u svih 8 (osam!) kategorija. Očekivao  sam neku muškobanjastu, brkatu, krezubu fajtericu, a  ugledao krasnu, simpatičnu šarmantnu djevojku širokog  osmijeha. I sada se ona vraća u svoju zemlju i svoj grad,  zemlju i grad s “najluđim” navijačima, odanima svojoj  domovini i njenim sportašima koji pronose slavu diljem  svijeta. Eh, kakve samo dočeke znaju organizirati ti naši  navijači… Uzavreli trgovi, prepune rive i sve što uz to ide,  da se vidi koliko mi “najbolji navijači na svitu” cijenimo  uspjehe naših.
Malo sutra. Ponavlja se priča s Ivicom Kostelićem koji je  ove godine postao najbolji svjetski skijaš, a kako su ga  dočekali već sam pisao pa se neću ponavljati. Ani se  dogodilo slično. Ne znam, možda je negdje drugdje  dočekala “puna riva”, ali ovo što sam vidio je sramota.  Nekakva mala pozornica, a ispred nje dvadesetak djece  očigledno puštenih s nastave, kojima ona sirotica nešto  dijeli, neke papiriće zbog kojih oni pružaju ruke k njoj.  Jadno.
[email protected]