Baka Jeka: “Ne znam ni za mobitel, kamoli za fiskalnu kasu…”

Ludilo “pazarske” atmosfere u kojoj vlada cjenkanje, kupovina bez računa i uvijanja u celofan, zahvati svakoga tko samo napravi đir izuzetno velikim, ograđenim prostorom sajma

Benkovački sajam, jedan od najvećih “dućana na otvorenom” u Hrvatskoj, jučer je ponovno otvorio svoja vrata na sajmištu. Svakog 10. u mjesecu u Benkovcu je seoska burza svega i svačega. Iz cijele Dalmacije i Like, s dalekog juga, sa sjevera Hrvatske i Slavonije, na prvi ljetni Benkovački sajam su stigle kolone s više od deset tisuća poljoprivrednika, trgovaca, obrtnika te nakupaca, kupaca, turista i znatiželjnika u potrazi za željenom robom.
Budući da je ministar Slavko Linić produžio rok za uvođenje fiskalnih blagajni na tržnice do kraja ovog mjeseca, mnogi su još uvijek trgovali kao i do sada, bez izdavanja računa i cjenkajući se s kupcima, a fiskalne su blagajne u promet stavili tek poneki…
Liniću dođi vamo!
– Ne znam ništa o fiskalizaciji, nisam išla u pučku školu, morala sam čuvati blago. Ma, ne znam ni na mobitel kamoli na tu modernu kasu. Kako pričaju, država želi s porezom na sirotinje pokrpati probušenu kesu. Neka im je sa srićom, poželjela je 71-godišnja baka Jeka.
Na štandovima uglavnom prodaju ljudi starije životne dobi i teško da će se svi snaći s fiskalizacijom i primjerice Wi-fi tehnologijom. Gotovo nigdje se i ne vide fiskalne blagajne.
– Pozivamo Linića da idućeg desetoga u misecu lipo provede s nama ovdje na pazaru pa će vidjeti da ovo nije nikakvi šoping-centar kao Konzum, Spar, Lidl, Mercator… Ne može se samo po nama malima, a onima koji imaju po nekoliko vikendica, plove velikim jahtama i voze se helikopterima stavlja tek soli na rep, slikovito će Mate iz Imotske krajine.
– Recesija, recesija! Nema fiskalne kase, navalite, navalite! Jeftino dam samo da prodam, sve po 20 kuna, još malo pa nestalo, odjekivalo je na dijelu sajma s odjećom i obućom.
Ispraznili zalihe, zatvorili “dućan”
Bilo je i drugačijih mišljenja trgovaca na Benkovačkom sajmu o uvođenju fiskalnih blagajni, a najviše su joj se protivili preprodavači koji su jučer prodavali robu po niskim cijenama samo da bi, kako kažu, ispraznili zalihe i zatvorili “dućan”.
– Pa tko će nam više kupovati, izgubit će sajam svoju posebnost i šušur! Jasno da trebamo plaćati porez, ali siguran sam da postoji i drugi način da ga platimo, predlaže Milan iz Raštevića.
– Ma, dođe mi plakat’ kad to čujem i vidim. Ove krize već je povrh glave, dodaje prodavačica iz Islama. – Ovo nije ni mjesto za te blagajne. Na toj sajmu se tek odvija mukotrpna borba prodavača za preživljavanje njihovih obitelji.
Ludilo “pazarske” atmosfere u kojoj vlada cjenkanje, kupovina bez računa i uvijanja u celofan, zahvati svakoga tko samo napravi đir izuzetno velikim, ograđenim prostorom sajma.