Jal u Mekoj Dragi

Malo neobična i čudna vijest, da je udruga vikendaša Meke Drage u novigradskom moru dovela u pitanje uzgajalište daganja u blizini njihovih vikendica.
Na stranu to, da je dagnjarnik u proizvodnji ove plemenite školjke najčistiji uzgojni oblik u moru.
Da dagnje ne podnose ni najbezazlenije onečišćenje mora.
Da su dagnje nulti čuvari čistoće mora.
Hrane se primarno nevidljivim morskim planktonom, a hrana su najboljim i najukusnijim morskim predatorima podlanicama i crljencima.
A tolika hajka od neupućenih vikendaša, premda su školjkari dobili sva potrebite dozvole.
Novigradsko more, osim toga je prirodno stanište daganja, njihovo vječno obitavalište.
To je ujedno i plodna njiva pučana tog kraja, posedarskih i novigradskih i masleničkih uzgajatelja daganja, što jamči njihovu dugotrajnu opstojnost.
Sretna je okolnost da je novigradska dagnja vrlo tražena na tržištu, upravo zbog značajke koje je ponijela od bogodanog položaja za uzgajanje.
U Italiji, Grčkoj i Turskoj i u mnogim drugim sredozemnim zemljama, ljepota i čistoća mora mjeri se upravo po broju ribljih uzgajališta, a jače je izražena gdje se uzgajaju dagnje i druge školjke.
Školjkarstvo i uzgoj riba prirodna je prednost za razvitak turizma u tim zemljama.
Izgleda da u nas takve divne snošljivosti, koja proizvodi i višestrane koristi još uvijek nema, zbog bog zna kojih razloga. Moguće ih je staviti u red potpuno iracionalnih, ili neke vrsti jalnih, neozbiljnih i nedoraslih reakcija.
Cijela gospodarska grana i život za uzgajatelje, investitore i potrošače dolazi u pitanje, nerazumljivim ponašanjem upravo onih, koji od nje imaju najviše koristi.
Vaš Bage