Četvrtak, 18. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Crno na bijelo

10.09.2010. 22:00


Rastezanje sindikalnog referenduma se nastavlja i svi, sindikati,  oporba i Vlada htjeli bi imati crno na  bijelo da će (ne)održavanjem referenduma izvojevati pobjedu, a jedino građane, njih oko 700 tisuća koji  imaju crno na bijelo potpise koje su  stavili za referendum o Zakonu o  radu, kao da nitko ništa ne pita.
Iako je odavno svima jasno da je  izjašnjavanje o spomenutom zakonu  doista preraslo u potpisivanje protiv  Vladinih neuspješnih mjera gospodarskog oporavka.
Stoga nije čudno što oporba likuje  i pod velom demokratskog imperativa želi da se ti isti građani i izjasne  protiv Vlade i odrade dio njihovog  posla, dok su istodobno sindikati  koje Vlada stalno izigrava obećanjima i prisiljava na ustupke, već poslovično spremni na popuštanje.
Trenutačnim povlačenjem Zakona o radu premijerka nastavlja igru  sa sindikatima svjesna da je sve bolje  nego održavanje toga famoznog referenduma. Strah da bi u vrijeme  opadanja rejtinga novo potpisivanje  moglo biti točka na “i” vlasti koja piše  neostvarive programe, premijerki je  širom otvorilo oči te je kupila vrijeme, valjda dok se ne pronađu nove  zamke u koje bi sindikalci opet naivno uletjeli.
Ponovno zamotavanje u političko  klupko dok gospodarstvo nastavlja  tonuti, a izranjati nova vojska nezaposlenih i gubljenje vremena u  političkim borbama preko leđa referenduma, najlošiji je scenarij za  dramu koju iz dana u dan proživljavaju referendumski potpisnici  ogorčeni što se u zemlji nikako ne  mogu pokrenuti procesi koji bi im  donijeli bolji život. Tek kada bi oni  bili spremni od njega odustati, sigurni da su kola krenula uzbrdo,  onda bi bilo sigurno da se ta akcija  neće pretvoriti u politički poligon.
Ovako se val nezadovoljnih  građana koji su hrlili na sindikalne  štandove dati svoj potpis može utopiti u moru uzaludnih pokušaja da se  nešto mijenja.
Uvidjevši da polemike oko referenduma predugo zaokupljaju sindikate i Vladu, ali i oporbu, pokušao  je posredovati predsjednik Ivo Josipović, iskočila je ideja deklaracije  koja bi bila jamstvo da Vlada kada  sindikati odustanu od referenduma  ne uvede ponovno povučeni Zakon  o radu u proceduru, no i ona je  otkrila da se referendum doživljava  kao izborno izjašnjavanje. Tako je  posredničku inicijativu predsjednika  premijerka nazvala “svačijom”,  tj.  onom na koju se ne treba i neće  osvrtati. Svojevrsno primirje između  Banskih dvora i Pantovčaka samo je  bilo privid jer premijerka nikad neće  prihvatiti da bivši SDP-ovac raspetljava ono što njoj ne polazi za rukom.
Istodobno Josipovićeva inicijativa  koja bi mogla značiti “dum, dum  referendum” ne bi odgovarala ni  SDP-u jer bi tako nestalo mogućnosti da provjeri koliko je (ne)povjerenje u Vladu odnosno kolika je  šansa da on uzjaše onog neukrotivog  premijerkinog konja kojemu po svemu sudeći nije lako uhvatiti uzde.
To što se s Iblerovog trga u posljednje vrijeme razliježe “razglas” da  je Vlada nesposobna izvesti zemlju iz  krize i osigurati bolji život referendumskim “pobunjenicima” nije, pak,  nikakvo jamstvo da bi to oni uspjeli.
Oni koji žele ostati na vlasti i oni  koji žele osvojiti vlast, nakon referenduma moraju znati da će birači  tražiti od njih crno na bijelo spasonosni program za gospodarski  oporavak svjesni da im se ako to  izostane “crno piše”.