Vatrogasci su bili izloženi ekstremno visokim temperaturama!

Vegetacija na mjestu tragedije bila je suha i bujna, visine od 20 do 30 centimetara. To mjesto gdje se dogodio požar uglavnom se ne razlikuje od vegetacije na ostalom dijelu otoka – odgovorila je vještakinja Marija Pandža te je pojasnila kako na mjestu tragedije 20 godina nije bilo požara i da se suha goriva tvar sakupljala

Izgaranje vegetacije na području od Vrulja do Velog vrha na otoku Kornatu bilo je presudno za stvaranje nehomogene plinske smjese od koje su stradali vatrogasci. Kad govorimo o tzv. virtualnom stropu radi se o zračnoj struji koja je prelazila preko Velog vrha i strujala je i dalje, a plinovi koji su u najgornjoj fazi sagorjeli ostali su zarobljeni u kotlini. Nije bilo potpuno mirno. Virtualni strop je stvarao jednoliko strujanje zraka. Eliminirali smo eruptivni požar kao osnovni uzrok. Riječ je o tzv. strelastom širenju vatre. Vatrogasci su bili izloženi ekstremno visokim temperaturama – strpljivo je satima odgovarao na pitanja tužitelja vještak dr. Miodrag Drakulić.
On je bio voditelj multidisciplinarnog tima vještaka koji je istraživao uzroke i okolnosti nastanka požara koji je doveo do kornatske tragedije, a jučer je na Županijskom sudu u Zadru svjedočio u nastavku suđenja Draženu Slavici koji je jedini optužen za niz propusta koji su doveli do stradanja njegovih 12 kolega iz Šibenika, Vodica i Tisnog 30. kolovoza 2007. godine.
– Požar koji je zahvatio vatrogasce odigravao se u tri faze. Najprije ih je zahvatio vrući zrak, potom predmješajući plinovi, a na kraju kao da je došlo do izgaranja ulja na vodi. Vruća struja zraka je imala temperaturu od 600 do 800 stupnjeva, a nakon toga tzv. spojni efekt je imao i temperaturu od preko tisuću stupnjeva Celzijevih. Radilo se o sekundama. Eruptivni je požar bio samo inicijalni uzrok. Kada gledamo raspored tijela vatrogasaca neposredno nakon stradanja, jedan od stradalih je bio na zaravni. Teško možemo podržati teoriju o eruptivnom požaru jer svako iznenadno ponašanje požara, možemo nazvati eruptivni požar – pojašnjavao je jučer vještak Drakulić.
Marija Pandža, botaničarka koja je bila dio stručnog tima zadužena za vegetaciju na otoku Kornatu pojasnila je kako je neposredno prije požara na tom području bila u pitanju travnjačka vegetacija, a takva je vegetacija ostala samo u izmijenjenom obliku i nakon požara.
– Na Šipnatu je mediteranska vegetacija, pretežno mogoruš, a vegetacija na mjestu tragedije bila je suha i bujna, visine od 20 do 30 centimetara. To mjesto gdje se dogodio požar uglavnom se ne razlikuje od vegetacije na ostalom dijelu otoka – odgovorila je među ostalim prof. biologije i kemije Marija Pandža te je pojasnila kako na mjestu tragedije 20 godina nije bilo požara i da se suha goriva tvar sakupljala.
– Potencijal gorivih tvari drvenastih biljaka je bio mali jer je i njih bilo malo. Ustvari 50 posto površine je bio kamen, mogoruš je sačinjavao ostali dio površine, a bilo ga je čak i u liticama – rekla je biologinja Pandža.