U vrijeme njegova mandata niti jedan prognanik nije bio gladan

Kada sam odlazio, novinari su tražili izjavu. Rekao sam samo jednu rečenicu: “Odlazim da mi mržnja prema zlu, ne prijeđe u mržnju prema čovjeku” – sjeća se Duško Kučina

U mirovini je već punih 13 godina i rijetko ga se može vidjeti u gradu. Skroman, samozatajan ima dugogodišnje prijatelje s kojima se druži – Duško Kučina (79). Ipak, pamtimo ga kao prvog gradonačelnik Zadra u samostalnoj Hrvatskoj koji je izabran tajnim glasovanjem (prije njega predsjednik Skupštine općine Zadar bio je Ive Livljanić), a pamtimo ga i kao čovjeka koji je uspio spriječiti prodaju Tankerske plovidbe.
Bio je gradonačelnik u najtežim vremenima, otprilike 20-ak mjeseci od proljeća 1993. do jeseni 1994. godine, a dužnosti je razriješen na svoj zahtjev.
– Kada sam odlazio, novinari su tražili izjavu, a jedan mi je pojasnio kako imam najviše od tri do pet minuta da javnosti objasnim svoje razloge. Rekao sam mu da mi je potrebno tek 30-ak sekundi. U čudu me pogledao, a ja sam rekao samo jednu rečenicu: “Odlazim da mi mržnja prema zlu, ne prijeđe u mržnju prema čovjeku” – sjeća se Duško Kučina.
Ne krije da je razlog za njegov odlazak bilo veliko razočaranje i gubljenje vjere u ljude jer unatoč ratnim vremenima i teškoj situaciji u kojoj se grad nalazio, najviše ga je od svega boljelo što je već tada bio svjedok početaka pljački i privatizacije na hrvatski način. To se u prvom redu odnosilo na Tankersku plovidbu, njegovu matičnu tvrtku gdje je kao magistar pravnih znanosti proveo cijeli svoj radni vijek i iz koje je otišao u mirovinu jer je kao gradonačelnik volontirao.
 – Vodio sam rat i borio se svim silama jer njih nekolicina htjeli su preuzeti i kupiti Tankersku i to u bescjenje. Tada je u Fondu za privatizaciju, kao Vladin čovjek, bio Borislav Škegro. Bilo je pritisaka, raznih zakulisnih igara. Borio sam se kako god sam mogao. Vrijednost Tankerske plovidbe koliko se sjećam tada je bila procijenjena, odnosno osigurana na oko 319 milijuna dolara, a trebala je biti kupljena za oko 90 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Kako bih osujetio one koji su željeli i planirali kupiti poduzeće i to na kraju za svega 52 milijuna DEM-a, „odigrao” sam na kartu povoljnije ponude. Povezao sam se s našim iseljenikom u Australiji Igorom Prosinečkim koji je poslao svoju ponudu 38 milijuna DEM-a veću. To „igračima” nije odgovaralo. Mislim da je među ostalim i na taj način, prodaja Tankerske bila spriječena – priča bivši ratni gradonačelnik Zadra.
–cijeli članak pročitajte u tiskanom izdanju