Ančić: Haškom sudu je cilj dokazati da su svi podjednako krivi

Jedina svrha i smisao djelovanja tog suda danas, odnosno načina na koji je on ustrojen i funkcionira, je oruđe engleske politike. Ona pak ima samo jedan cilj, a to je dokazati da su svi u bivšoj Jugoslaviji podjednako krivi i da se trebaju vratiti u jugoslavenski okvir, kaže Ančić

Smanjenje presude Veselinu Šljivnčaninu izazvalo je lavinu reakcija u svim segmentima hrvatskog društva i javnosti. Žalbeno vijeće Haškoga suda prvi je put u povijesti preinačilo pravomoćnu presudu i smanjilo kaznu Veselinu Šljivančaninu (57) sa 17 na samo deset godina zatvora. Oslobodilo ga je svake odgovornosti za pomaganje u ubojstvu 194 hrvatska zarobljenika iz vukovarske bolnice na Ovčari, nakon pada Vukovara u studenome 1991. godine. Za komentar smo upitali Mladena Ančića, profesora na odjelu za povijst Sveučilišta u Zadru. Ovaj rođeni Sarajlija autor je pet knjiga i sudionik triju postupaka kao ekspert obrane na Haaškom sudu.
– Pa to je smiješno, stvarno ne znam što bi normalno čovjek na ovo mogao reći. Šljivančanin je za hotimično ubojstvo preko dvije stotine zarobljenih ljudi dobio deset godina. Što ćete od tog suda, na što to liči?
Ančić smatra da je sud u Haagu politički nastrojen.
– Bilo je i dosad neki smanjivanja kazni ali ovo je baš drastičan slučaj koji pokazuje koliko je taj sud realno i stvarno isključivo politički. On nema nikakvu drugu funkciju osim političke. Američki odvjetnik koji me svojedobno angažirao, tada je branio Darija Kordića kazao mi je “ja sam svjestan da si ti domaći igrač i da te sud na temelju toga odmah diskvalificira”. Tako da stav o političkom sudu imam odavno, a za to bih vam mogao navesti desetke argumenata.
Miodrag Panić, bivši načelnik štaba Šljivančaninove gardijske brigade, u iskazu je ustvrdio da Mrkšić Šljivančaninu nije ništa rekao o povlačenju vojnika JNA koji su osiguravali hrvatske zarobljenike na Ovčari. Žalbeno vijeće je upravo zbog te okolnosti i osudilo Šljivančanina za ubojstva, jer je kao oficir bio odgovoran za sigurnost zarobljenika. Vijeće je sada ocijenilo da je Panić bio “koherentan” i “vjerodostojan” svjedok, te da je “govorio istinu”.
Ančić smatra da je apsurdno da se na tamalju jednog iskaza tako drastično smanji kazna poznatom vukovarskom krvniku.
– Haški sud je prizivni i normalan mozak ga ne može shvatiti. Ovo je bio primjer apelacije (žalbe, op.a.). Na sudu imaju dvanaest sudaca i svi oni su apelacijski suci, znači provjeravaju jedni drugima međusobno vjerodostojnost presude, što je čisti apsurd.
Većina je odvjetnika sa prostora bivše Jugoslavije i ne poznaju dobro anglo-američki pravni sustav po kojem sud u Haagu funkcionira. No kad nešto želite učiniti, pitanje je samo kako ćete to predstaviti. Za mojih posjeta bio je preko puta suda kafić u koji su novac uložili odvjetnici, i nosi ime “Kod lažnog svjedoka”, mislim da to dovoljno govori samo za sebe. Tamo zainteresirana strana obrađuje svog svjedoka, to je takozvani “coaching” u kojem se svjedok dugo priprema za iskaz i on je po definiciji lažni svjedok. Jedina svrha i smisao djelovanja tog suda danas, odnosno načina na koji je on ustrojen i funkcionira, je oruđe engleske politike. Ona pak ima samo jedan cilj, a to je dokazati da su svi u bivšoj Jugoslaviji podjednako krivi i da se trebaju vratiti u jugoslavenski okvir.
Svjestan je, kaže, da se o sudu koji je Hrvatskoj toliko bitan u poratnim godinama u biti jako malo zna.
– Ljudi koji u Hrvatskoj govore da je sud u Haagu pozitivna sudbena instanca to govore isključivo iz osobnih interesa, štiteći svoje vlastite pozicije. Ako idete tamo kao svjedok optužbe naravno da ćete onda pričati kako je to dobra stvar, i ovdje mislim na bivšeg hrvatskog predsjednika. Kad sam ja dolazio u Haag tamo je radilo preko 2.000 ljudi iz 77 zemalja svijeta. Oni se jednostavno nisu mogli međusobno sporazumjeti, a kamoli nešto uraditi. Ipak, bilo je vrlo intrigantno da ključne pozicije suda drže isključivo Englezi.