Prigodan “tajming” za nagrađenu predstavu

Dva dana nakon obilježavanja trinaeste obljetnice smrti velikog hrvatskog govornika, pjesnika i političara, Vlade Gotovca, Zadrani su imali priliku u Hrvatskom narodnom kazalištu pogledati predstavu “Vlado Gotovac: Moj slučaj” glumačke družine Histrioni iz Zagreba.
Gotovo do kraja popunjeno kazalište dočekalo je na pozotnici Borisa Svrtana. Pojavio se u dugačkom kaputu, sa šeširom na glavim, svojim profilom na trenutak nevjerojatno podsjećajući na onog kojeg glumi – Vladu Gotovca. I tu kreće priča o rođenju, životu i djelu političara koji nas je, mnogi će se složiti, prerano napustio. Volio je Hrvatsku, ali nije zbog nje manje volio druge, istaknuto je odmah na početku.
Predstava počinje njegovim antologijskim govorom, rečenicom “Ja vas volim i ja se vama ponosim! I kad bih morao birati hoću li s vama umrijeti ili s generalskim strašilima živjeti, izabrao bih smrt”. To je govor održan 30. srpnja 1991. godine na prosvjedu građana ispred zgrade Komande 5. vojne oblasti u Zagrebu.
Vlado Gotovac unio je sve svoje u obranu slobode pojedinca i vlastite domovine, koju je doživljavao “najljepšim vijencem od šarenog cvijeća”, opirući se cijelim svojim djelom i sudbinom totalitarističkim manipulacijama bilo kojih boja.
Sjetni humor je ono što prati ovu predstavu, ponajviše u reminiscencijama na djetinjstvo koje je Gotovac proveo u rodnom Imotskom. Predstava je i podsjećanje na njegovu beskompromisnu borbu za prihvaćanje različitosti nasuprot ograničavanju i nepravdi.
Predstava nam govori kako je činiti dobro jedina opcija i jedini pravi Put na koji krećemo kao moralne, svjesne i savjesne osobe, kako je dobrota usađena u svima nama, i kako je pitanje samo nas samih hoćemo li je pustiti na površinu i život živjeti bez kajanja i osvrtanja, bez gorkog okusa u ustima za koji smo sami zalužni.
Za ulogu u ovoj monodrami Boris Svrtan, koji je za predstavu “odradio” i dramaturgiju i režiju, nagrađen je na ovogodišnjem 20. Festivalu glumca nagradom “Fabijan Šovagović”.