17 °C
Online izdanje
Četvrtak, 23.ožujka 2017.
Vi ste ovdje:  Home » Kolumne
RSS feed
Današnji broj
Kolumne
Povratak
TV Svekrva
Dobro je malo ostati bez struje i vode
Piše: Mario Padelin
ZAR I U 21. STOLJEĆU?

Lijepo je zahladilo i sada je hladno. Doduše, malo i previše, ali nakon što smo se godinama svake zime na televiziji nagledali izjava dragih nam stanovnika kako "nema prave zime", kako je "nekada znalo biti hladno", kako "treba malo zahladiti", kako je "to zdravo", zanimljivo je vidjeti što kažu ovih dana. Dobar dio građanstva je realan i tako komentira stvar, ali uvijek se nađu i oni kojima je ovo strašna katastrofa, a najbolji su ovi koji spominju 21. vijek. Te kako se može događati u 21. vijeku da je ona ostala bez struje, te kako to u 21. vijeku nema vode, jer, ako niste znali, voda se ledila samo u dalekoj prošlosti i ovo nas je nemalo iznenadilo. Osim toga, dobro je malo ostati bez struje i vode, jer će se tako malo prisjetiti kako je bilo nama Zadranima kada nam je za vrijeme rata svako malo nestajalo i struje i vode pa smo ipak bili čisti i nekako preživjeli i iako je to bilo 20. stoljeće.

BONTON - EMISIJA ZA NAIVNE

Ovo je vrlo zanimljivo. "Bonton" je emisija Hrvatske televizije koja je jedan hvalevrijedan projekt, s obzirom da bontona u ovim krajevima nikad dosta, u stvari, kronično ga nedostaje. Ovom prilikom su govorili o bacanju petardi, a to je sve bilo popraćeno prigodnim filmićem u kojem njih dvoje, momak i cura, šeću nekom šumom. I što se očekuje od dvoje mladih kada se kao slučajno u šumi nađu? On je onda malo zabavlja razgovorom pa ona kaže kako joj je hladno pa joj on da svoju košulju pa onda ona kaže da ju je strah pa on kaže "ništa se ne boj, ja sam tu" pa je malo zagrli i dalje je sve jasno. E, tako je to s normalnim ljudima mladim. Ovaj kreten s kojim je ženska krenula u šetnju, čim se nađu u šumi - što radi. Naravno, vadi petarde iz džepa i baca ih oko sebe, jer to očigledno njegovu primitivnom habitusu imanentno. U stvarnosti, teško je zamisliti da se odrasla osoba tako ponaša, a još teže je povezati ovu pristojnu žensku s takvim likom.

Ali dobro. Ono što je posebno naivno, to je ono što nakon filmića djevojka - voditeljica priča. Prvo pravilno kaže da to nije lijepo (ipak se ona obraća djeci i mladima), kako se to ne smije raditi, a onda krene u nešto nevjerojatno - "...a ako već morate bacati petarde (tko mora? Zašto mora? -op.aut.), onda sa sobom imajte kutiju za prvu pomoć, kantu vode za ugasiti možebitan plamen..." Slušam i ne vjerujem. Zamislite, krezubog, neodgojenog dripca iz kvarta koji prolaznicima pod noge baca petarde i tome se u svojoj gluposti veseli, kako odjednom prestaje s tom rabotom, lupi se po čelu i uzvikne: "Kvragu! Zaboravio sam ponijeti prvi zavoj, mast za opekotine i kantu vode u slučaju požara! Odmah idem kući po to pa nastavljam." Ma moš' mislit'! Takve samo teška represija može dovesti djeliću pameti, ali bolje da sada ne počinjem o tome jer ću reći nešto što baš i ne bih smio.

UTRKA VETERANA - PREDSTAVA ZA NAIVNE

Nećemo sada o milijunima koji su potrošeni za utrku skijaških veterana, nego ćemo samo kratko o onome što se vidjelo na televiziji. A vidjelo se sljedeće. Staza duga koliko i ta relativno kratka ulica, zastavice postavljene kao za djecu od sedam godina koja su prvi put stala na skije i nekadašnje skijaške zvijezde koje se rekreativno spuštaju niz tu ulicu. To meni izgleda ovako, ako cijeli događaj prenesemo na muzičku scenu koja mi je puno bliža. Dakle, zamislite da se u sred vašeg grada organizira koncert rock veterana. I najave tako npr. McCartneya, Neila Younga, Dragu Mlinarca, Joni Mitchell. Vi dođete u prvi red i željno iščekujete njihov nastup, a oni dođu pa se nasmiješe, pokušaju naštimati gitaru (i ne uspiju u tome), onda polušapćućim glasom nešto izrecitiraju i na kraju kažu kako su oduševljeni gostoprimstvom. Ja bih ih ubio. Ali mi volimo takve stvari. Volimo kada jedna od skijašica stigne na cilj i kaže kako joj je avion sletio pred sam nastup i kako je jedva stigla i kako je Zagreb divan grad, a ljudi dragi i gostoljubivi. U Zagrebu je, kako kaže, prvi put u životu pa je zanimljivo kako je sve to stigla vidjeti i zaključiti u tih deset minuta dok je trčala da stigne na utrku. To je samo primjer koliko je sve to artificijelno, naivno, i da ne kažem neku težu riječ. Da su bar skijali, ali ovako je to sve jedna besmislica.

Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr