Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Haiti! Ha, idem.

Autor: Mario Padelin

11.02.2010. 23:00


STRAŠNA, JEZIVA VIJEST
Jedna strašna, jeziva vijest objavljena u svim informativnim emisijama duboko je uznemirila stanovnike naše domovine. Kao da nam nije bilo dosta kriznih poreza, nezaposlenosti, pretvorbe, kriminala i svega ostaloga pa sada još i ovaj užas. Niste čuli? Otkazan je Zagreb Auto show! Stvorene su duge kolone zaprepaštenih penzionera, otpuštenih radnika i nezaposlene omladine koje besciljno lutaju po ulicama sa samo jednom mišlju u glavama – zašto? Pokradene su nam mirovine, upropašteni proizvodni pogoni, izgubili smo najbolje godine, ali sve bismo mi to otrpjeli i preboljeli samo da je održan ovogodišnji Zagreb auto show. Ali nije, i naš život više nema smisla. Bez najnovijih, skupih modela motornih vozila, mi više nismo kompletni ljudi.
SVATKO IMA SVOJE BISERE
U politiku se baš ne putim previše, ali nekako su mi u pameti ostali neki likovi. Doduše, ne po svojim političkim programima, nego isključivo po javnim nastupima, skandalima i izjavama koje su na rubu zdravog razuma. Tako sam npr. zapamtio da Bush nije bash previše inteligentan, a da je Berlusconi bahat i moralno upitan (a tko od njih nije – primijetit će neki zlobnik). U vijestima saznajemo da je naša Jaca otišla Silviju u posjet i da ju je on srdačno primio i da su lijepo razgovarali i da smo svi mi susjedi i dobri prijatelji i bla, bla, truć, truć… I da se Hrvatskoj uz takve prijatelje smiješi još svjetlija budućnost. A za bolje sutra treba obrazovati i bolje ljude pa iz toga razloga Berlusconi hoće otvoriti nekakvo elitno sveučilište, i to u toj famoznoj Vili Gernetto gdje je primio Kosoricu, a na kojem bi predavali ugledni predavači među kojima je spomenuo i Georgea Busha. Da, dobro ste čuli. Ponoviti ću još jednom. Georga “Dablju” Busha. Tek nakon takve izjave možete sa sigurnošću ustvrditi koji je to sve skupa cirkus. Bush da nekoga podučava? To bi zbilja bila elitna predavanja.
NAJDOBAR DRUGAR
Jedna od najvećih zanimljivosti koje smo prošloga tjedna mogli vidjeti na malim ekranima, pojava je malenoga dječaka iz daleke nam i prijateljske Makedonije (valjda je prijateljska – s njima nismo ratovali, ne graničimo, a i pokojni Toše je od tamo). On je jako nadaren za kompjutore i suvereno vlada njima, toliko dobro da su ga neke poznate kompanije već kaparirale. Strašno je talentiran, što mu je s jedne strane dar, ali s druge i mana. Ne trči on baš za loptom, nije da se nešto druži s drugom djecom, ali očigledno uživa u računalima, i to je to. Majka kaže da nije baš potpuno savršen jer se ne zna sam okupati i oprati kosu, ali što je tu je.
Cijeli bi taj prilog bio simpatičan da ga naša draga televizija nije začinila svojim tipičnim dušebrižništvom vezanim, naravno, uz jezik. Kao što većina Slovenaca zna govoriti nešto što bi se moglo nazvati hrvatskim, tako i većina Makedonaca govori nešto što bi se moglo nazvati srpskim jezikom, a što mi, i jedno i drugo, vrlo dobro razumijemo. Svejedno, dok dječakovi roditelji besjede, na dnu ekrana ide titlovani prijevod tako da mi nepismeni znamo naučiti razliku između “dopuštaju mi” i “dozvoljavaju mi”, a da i ne spominjem najbolju prijateljicu maloga Marka koja kaže da joj je on “najdobar drugar”. Što li bi to moglo značiti? Pojma nemam.
NJIMA NIŠTA NIJE SVETO
Da, ja sam jedan od onih koji ne padaju na lažne sentimente, na licemjerstva i isprazno poziranje i, kao takav, na većinu humanitarnih akcija gledam sa skepsom. Ne na same akcije, koliko na iskrenost pojedinih “poznatih” faca koji u njima sudjeluju. Velika većina njih žele dati do znanja kako su se spremno odazvali i ništa im nije teško napraviti za gladnu ili bolesnu djecu, i da su toliko dobri i plemeniti, da im samo fali ona aureola iznad glave da ih konačno beatificiraju i još za života im podare neku ulicu, crkvu ili bar spomenik. Istina je malo drukčija. Svi su oni, naime, gladni pojavljivanja u medijima i jedva čekaju ovakve zgodne prigode da ih iskoriste u svrhu samopromocije i pokazivanja na malim ekranima.
Najsvježiji primjer je i haićanska tragedija na kojoj će osim estradnjaka sada pokušati profitirati i onaj niži sloj javnih osoba zvanih “celebritiji”. Biser koji smo u zadnje vrijeme mogli čuti je taj da su (citiram) “naši celebritiji spremni za posvajanje djece iz Haitija”. Ova je vijest toliko bogohulna i strašna da vapi do neba. Zamislite te puste stiliste, gurue, modne prasce (fraza iz humoristične serije “Zakon!”), kvazipjevačice pa sve do onih za koje ni ne znamo što su, a nazivaju se starletama, kako usvajaju tu nesretnu djecu. Kao da im nije dosta što su nastradali, ostali bez domova i roditelja, nego bi ih sada još trebalo dati u ruke ovim degenericima. Neki ljudi zbilja nemaju srama.