17 °C
Online izdanje
Utorak, 17.siječnja 2017.
Vi ste ovdje:  Home » Prilozi » Magazin
RSS feed
Današnji broj
Magazin
Povratak
Ekologija u zaštiti prirode i okoliša
Piše: Luka Perić
Prirodni resursi su obnovljivi, mogu se koristiti neograničeno puta, samo ako se racionalno iskorištavaju. Međutim, ako se obnovljivi prirodni resursi prekomjerno iskorištavaju i prelaze stupanj njihove brzine obnavljanja, tijekom određenog vremena rezerve tog resursa potpuno će nestati

Prof. dr. sc. Jozo Rogošić, redovni profesor na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, uskoro će objaviti  novu knjigu "Ekologija u zaštiti prirode i okoliša", koja sadrži preko 650  stranica i preko 800 ilustracija u boji. U petnaest poglavlja čitatelj dolazi  do mnogih podataka i saznanja o mnogostrukoj povezanosti žive i  nežive prirode, a napose o posljedicama sve intenzivnijeg čovjekova  uplitanja u složene procese i međuodnose u biosferi, čime bitno narušava prirodnu ekološku ravnotežu i "reže granu" vlastitoga opstanka,  kao i opstanka mnogih drugih živih  organizama na Zemlji.

- Danas, više nego ikad dosad, širenje ekoloških misli i spoznaja o gospodarenju prirodnim okolišem i čovjekovu utjecaju, kako na živi svijet  (biocenoze), tako i na abiotske komponente biosfere, ima golemo praktično značenje. Sasvim sam siguran da će knjiga "Ekologija u zaštiti prirode i okoliša" pridonijeti podizanju ekološke svijesti i ostvarivanju tih  ciljeva u hrvatskog naroda kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini,  kaže Rogošić.

Čovjek mijenja uvjete oko sebe

Ekologija kao izrazito multidisciplinarna znanost, polazna je točka  svake politike trajno održiva razvitka i istinskog društvenog napretka,  kako je istaknuto u knjizi. Geslo nove međunarodne ekološke politike je  "trajno održivi razvoj" (engl. Sustainable development). Tome je u knjizi  posvećeno posebno poglavlje s mnogo podataka i argumenata o glavnim uzrocima globalnih promjena, među kojima je bez dvojbe na prvome mjestu nekontrolirani razvoj mnogih svjetskih ekonomija i ubrzani  porast svjetskog stanovništva.

Čovjek kao dio žive prirodne sredine postao je jedan od najznačajnijih  ekoloških čimbenika, kako u pozitivnom tako i u negativnom smislu. Da  bi podmirio svoje životne potrebe, trajno je mijenjao prirodne uvjete  života. Sva polja i gradovi koje danas gledamo rezultat su čovjekove intervencije/aktivnosti u prirodi. Čovjek se ne može odreći prava da intervenira u prirodi, da je prilagođuje svojim potrebama, ali ta intervencija  mora biti smišljena, to jest treba se temeljiti na suvremenim znanstvenim spoznajama i dostignućima. Nagli porast ljudske populacije i ubrzani tehnološki razvitak danas se najočitije odražava u gotovo nepovratnoj  degradaciji tala, voda i zraka te nestanku brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Neusklađenim i neadekvatnim aktivnostima u okolnom prostoru,  čovjek je ne samo uzročnik ozbiljnih poremećaja prirodne sredine u kojoj živi već dovodi u pitanje mogućnost opstanka sve brojnije ljudske vrste, piše Rogošić.

Svijest o iscrpljivosti prirodnih bogatstava nameće potrebu iznalaženja najpovoljnijih rješenja koji će pomiriti ambicije i potrebe čovječanstva s jedne strane i mogućnosti koje nam pruža planet Zemlja s  druge. Usklađenost socijalnih, gospodarskih i ekoloških aspekata razvitka moguće je ostvariti u društvu koje se temelji na znanjima koje definiraju uvjete opstojnog razvitka, a koje nadalje osiguravaju pravilno korištenje obnovljivih prirodnih resursa, očuvanje kakvoće prirodnog okoliša te biološke raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta.

Nestajanje vrsta i raznolikosti

Razvoj poljoprivredne proizvodnje i sve izraženiji antropogeni utjecaj  značajno su  utjecali na smanjenje biološke raznolikosti, u prvom redu  kroz izumiranje bioloških vrsta i širenja genetski uniformnih poljoprivrednih kultura. Tijekom geološke prošlosti, zbog prirodnih katastrofa,  izumrle su mnogobrojne biljne i životinjske vrste. Međutim, putem specijacija i genetskih mutacija nastale su i proširile se brojne novonastale  vrste. Opseg suvremenog nestajanja vrsta može se procijeniti samo na  temelju primjera iz geološke prošlosti. Prema procjenama stručnjaka  zbog nepovoljnih antropogenih utjecaja na okoliš, u sljedećih 25 godina  stopa izumiranja vrsta biti će viša za 1.000 puta u odnosu na stopu prirodnog izumiranja vrsta. Očuvanjem biološke raznolikosti, čovječanstvo  može imati višestruke koristi, koja se očituje kroz očuvanje prirodnih  ekosustava, bioloških potencijala i socijalne dobiti.

Prirodni resursi su obnovljivi, mogu se koristiti neograničeno puta, samo ako se racionalno iskorištavaju. Međutim, ako se obnovljivi prirodni  resursi prekomjerno iskorištavaju i prelaze stupanj njihove brzine obnavljanja, tijekom određenog vremena rezerve tog resursa potpuno će nestati.

Stalno obnovljivi izvori energije pružaju veliki potencijal za budućnost. Međutim, trenutno su vrlo ograničenih mogućnosti i u pravilu energija koja dolazi iz njih je skuplja. Stoga će proći još neko vrijeme do značajnije uporabe tih izvora energije. Do tada se moramo osloniti na neobnovljive izvore energije, kao što su: nuklearna energija, ugljen, nafta i (prirodni zemljin plin. Glavni izvor energije fosilnih goriva je ugljik, pa  njihovim sagorijevanjem se oslobađaju velike količine ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferu.  S ekološkog gledišta, upravo je oslobađanje CO2  osnovni problem iskorištavanja fosilnih goriva.

Opstojni razvoj Republike Hrvatske

Koncept održivog razvoja Republike Hrvatske trebao bi se u prvom redu temeljiti na definiranju politike i strategije trajnog gospodarskog i socijalnog napretka hrvatskog društva, bez značajnije opasnosti za okoliš i  obnovljive prirodne resurse važne za ljudsku djelatnost u budućnosti.  Gospodarski razvoj i blagostanje ni u kojem slučaju ne smije ugrožavati  opstanak narednih generacija nekontroliranim trošenjem neobnovljivih  prirodnih resursa, te dugoročnim devastiranjem i zagađivanjem prirodnog okoliša. Prema tome, definiranje koncepta održivog razvoja Republike Hrvatske podrazumijeva ostvarivanje ravnoteže između ekonomskih, društvenih  i ekoloških zahtjeva, kako bi se s jedne strane postiglo   zadovoljavanje zahtijeva sadašnje generacije bez ikakvog posebnog  ugrožavanja opstanka narednih generacija.

Republika Hrvatska, uz ljepotu krajolika te geografsku i klimatsku raznovrsnost, ima velike rezerve pitke vode, dostatne površine nezagađenog poljoprivrednog zemljišta, raspolaže vlastitom rezervom energenata  dovoljnom da se pokrije barem polovica domaćih potreba. Znatna površina Republike Hrvatske još je uvijek pokrivena kvalitetnim šumskim sastojinama, a kakvoća mora omogućuje različite oblike marikulture.

Prilagodba globalnim klimatskim promjenama

S obzirom na višegodišnju gospodarsku krizu koja je ozbiljno zahvatila Hrvatsku, posebno je važno državnu politiku usmjeravati prema  održivom razvoju i napretku, kroz sve segmente društva. Između ostalog, važno je provesti reforme i nastaviti izgrađivati efikasnu državu, podizanjem razine obrazovanja svih građana i graditi društvo temeljeno na  znanju, poticati znanstvena istraživanja i razvojne projekte kako bi se  ostvario sveobuhvatni dinamički razvitak Republike Hrvatske. Jedan od  posebnih izazova koji nas očekuje tijekom 21. stoljeća je prilagodba globalnim klimatskim promjenama, zbog čega se naši razvojni planovi moraju temeljiti na zaštiti prirode i održivom razvitku.

Ekologija u zaštiti prirode i okoliša bit će nezaobilazni udžbenik u prvom redu za studente prirodoslovnih znanosti na kojima je ekologija  predmet studija, ali je vrlo korisna i potrebna studentima i stručnjacima  mnogih struka kojima je važno poznavanje općih ekoloških zakonitosti i  globalnih ekoloških problema, kao što su geografija, šumarstvo, agronomija, veterina, tehnologija, energetika pa i ekonomija i sociologija.  Udžbenik će također korisno poslužiti i mnogim članovima različitih  udruga ekologa i mnogim običnim ljudima zainteresiranim za očuvanje  prirode i okoliša koji će u toj knjizi naći odgovore na mnoga pitanja iz  ekologije, što će im olakšati djelovanje pod motom "misli globalno, djeluj lokalno".

 NE MOŽEMO BEZ ZEMLJE

Danas se na održivost ili opstojnost gleda kao na mogućnost da Zemlja, sa svim  svojim resursima, opstane u budućnosti, da nastavi pružati i osiguravati "zdravi  dom" ljudima, ali i svim ostalim živim bićima na Zemlji. Ljudi se određuju prema  održivosti kao mogućnosti uporabe resursa na način da ih i u budućnosti budu mogli  iskorištavati na isti način i istim intenzitetom. Bez obzira na mjesto življenja, planet  Zemlja nam je potrebna za preživljavanje, stoga ga moramo čuvati. Sve štetne promjene, koje mogu nastati na lokalnoj razini  imaju učinak na ostatak svijeta.

Zemljini prirodni resursi su bogatstvo cijelog svijeta, a mogu opstati za buduće generacije samo ako se prema njima odnosimo odgovorno i trošimo ih na jedan racionalan i održiv način.

 OPSTOJNO GOSPODARENJE OTPADOM

Danas je u Republici Hrvatskoj cjelokupna infrastruktura za gospodarenje otpadom u potpunosti nedovoljna i ispod je svakog standarda. To se u prvom redu očituje  u nedostatku pogona za obradu otpada koji se nadalje odražava na nemogućnost  stvaranja integriranog sustava gospodarenja otpadom na razini države. Iako su  načinjena određena poboljšanja posljednjih godina, i dalje ostaje osnovni problem  odlaganja i zbrinjavanja komunalnog otpada. Prema posljednjim statističkim podacima u Hrvatskoj oko 72% stanovništva, komunalni otpad odlaže u 60 velikih odlagališta koja primaju oko 85% ukupno proizvedenog otpada.

Politika Europske unije, kada su u pitanju odlagališta komunalnog otpada, usmjerena je u potpuno napuštanje dosadašnjeg klasičnog odlaganja komunalnog otpada  do 2020. godine. U Europskoj uniji ukupna količina zbrinutog otpada na odlagalištima ima stalni trend opadanja. Politika gospodarenja otpadom u EU, a što bi se trebalo odnositi i na Hrvatsku, stavlja posebni naglasak na recikliranje otpada, kojim  otpad postaje sekundarna sirovina. Dakle, u sektoru  gospodarenja otpadom, Hrvatska bi u skladu s politikom Europske unije trebala povećati korištenje otpada kao sirovine, smanjivati količinu proizvedenog otpada po stanovniku, uvoditi nove tehnologije recikliranja otpada, poglavito putem partnerskih odnosa s javnim i privatnim  sektorom, te u konačnici u cijelosti napustiti odlaganje otpada. To bi trebao biti strateški cilj u održivom razvoju Republike Hrvatske.

 ZAŠTITA JADRANSKOG MORA, OTOKA I PRIOBALJA

Ekološki najosjetljiviji, a ujedno i najvredniji prirodni ekosustavi Republike Hrvatske nalaze se u prostoru Jadranskog mora, obale i otoka. Upravo u tom području gdje se odvijaju uzajamni procesi djelovanja kopna i mora, najviše dolaze do izražaja negativni antropogeni učinci na prirodni okoliš.

Zbog zatvorenog geografskog položaja u odnosu na Sredozemlje, Jadransko more predstavlja jedinstven i posebno osjetljiv akvatični ekosustav, sa specifičnim bogatstvom života, prozirnosti vode i posebnosti krajolika.  Jadranske otoke i priobalje također karakterizira bogatstvo flore i faune s mnogim endemičnim vrstama, te staništima i ekosustavima osjetljivim na eroziju vjetrom i vodom.

Budući da je turizam glavni pokretač gospodarstva u našem primorju, s godišnjim rastom od 3%, to je u turističkoj sezoni Jadransko more, priobalje i otoci izloženi posebnom opterećenju. Nautički turizam osim niza pozitivnih gospodarskih učinaka, koji se očituju kroz ostvarivanje dodatnih prihoda za lokalno stanovništvo, veću zaposlenost i standard, smanjivanje iseljavanja i obnavljanje specifičnih djelatnosti, nautički sa sobom nosi veliki pritisak i opterećenje za morski, otočni i priobalni okoliš. Stoga je prilikom izgradnje luka za nautički turizam, važno odrediti prikladne lokacije, koje su manje osjetljivi dijelovi obale, a posebno treba izbjegavati zaštićena područja.

Kako je nautički turizam u stalnom porastu, posebno je važno provoditi sustavno praćenje onečišćenja u lukama nautičkog turizma,  kao i u lukama otvorenim za javni promet.

Trenutno nema komentara

Komentiranje više nije dostupno
Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr