Mljekari protiv krize

Dobra slika naših poljodjelaca dolazi iz tvojih primjera Bage. Kako naši mljekari izdržavaju gospodarsku krizu. Imaju li prigode održati proizvodnju, nakon rastućih obveza po preuzetim kreditima, dok cijene mlijeka padaju, upita me Dr. Dane Lovrinov – Tanc, umirovljeni direktor Vrane, nekadašnji voditelj vranskog mljekarstva.
Vrijedni mljekari, članovi udruge Mliko, najbolje odgovaraju na to pitanje.
Branko Kolak iz Potnjana, tvrtka Grube, 340 krava, 2 milijuna litara godišnje proizvodnje mlijeka, 330 ha tala, od čega 20 ha u vlasništvu, 300 ha u koncesiji. Proizvodi pšenicu, kukuruz, soju, djetelinsko travne smjese, gotovo sve potrebno za svoju stoku, a preostaje i za šire tržište.
Branko Kolak, uz 17 zaposlenika zapošljava kćerku i zeta, a njegovi gimnazijalci Luka i Ivan povremeno rade na farmi.
Alduk Darko sa sestrom i Pavić Franja sa ženom Lidijom u tvrtki „Agrobovis” iz Ivanovca Gorjanskog blizu Đakova obrađuju 150 ha, drže 300 krava, s blizu 2 milijuna litara godišnje proizvodnje mlijeka.
Obitelji Pavić i Alduk podižu sedmero djece, a zapošljavaju dvanaestero radnika.
Uz glavni problem nedostatak proizvodnog tla, oba gospodarstva ističu skupoću ulaza u proizvodnju i visoke kamate. Opći problem likvidnosti i plaćanja, donekle rješavaju s „Vindijom”, svojim najvećim kupcem mlijeka.
Posljedice pada cijena mlijeka na tržištu umanjuju tvorničkom premijom i povoljnom nabavom nedostajuće i skupe stočne hrane.
Na koncu valja istaći, da uz obiteljsku ukorijenjenost, kakvoća mlijeka je presudna za održanje proizvodnje ovih gospodarstava. Kakvoća proizlazi iz dobre genetike i ishrane mliječnih krava, obiteljskog načina držanja i poznavanja svake svoje krave, u čemu najviše pridonosi proizvodnja krme na vlastitom gospodarstvu.
Vaš Bage