Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Dalmatinski pršut sa srpskog Zlatibora

Autor: Nedjeljko Jusup & Markan Perušina

11.07.2013. 22:00


Daj sve mogućo, osin drvenog špakera i visećog aeredroma,  čuja san više puta. Ima svakakvijeh čudestava i brez toga, al da mi je niko reka da tamoka daleko na Zlatiboru u Srbiji proizvode dalmatinski pršut rekab mu daj lud il da mu noge smrdu. Triput bi se prikrstija. E, al, moj Markane, virova il nevirova, ma svej istina, men će pobratin Ivan. Čelna istina. Potvrdu san na svoje uši čuja i nikidan u Benkovcu na Bukari, priredbi  domaćog ića i pića. Okupli se ljudi oko jednog od povratnika, činimse damuj ime Čedo. Bezime san zaboravje, al tuj iz okolce Benkovca, iz Brguda il Bjeljne. Uglavnom un ti je do u detalje pojašnjava kako niki Mirko Berić i brat mu po materi Jovan Ćosić tamo na Zlatiboru pravu naš dalmatinski pršut.
I, što unda?!
Tebe ne zanima, upitno će Ivan.
Skupa na Raskrižju
Zanima, dašto. Al dis navalije, bogat draga, nećemo vako s nogu. Ajmo do Raskrižja pa ćemo lipo proljudikat, uz bevandu, pridložin pobratmu.
 Odma se složija.
 I un je kaj i ja do prija po ure sumporiva uno zeru vinograda. Da ne napadne lug. Doša kući, opra ruke i na brzinu marenda štoj ostalo od večere.
Krenusmo.
 E, evola ljudi, ugrijala temperatura, usput dobacuje Živko stričov. Vidi di smo naumli pa ćet i un zanamin na Raskrižje, jedinu priostalu gostijoncu u našemen i tri okolna sela. Lipoj, uvik ima malo bave, s vrimena na vrime pušika maištral. Il zaladan, kako gaj zvala baba Šimca. Unutra ventilatori. Mlada kunobarca Lela, komad žene iz Slavonije. Zato se na ovu žegu i sparinu tamo i skupi svita.  Eno i kumašna Gašpara, Blaje Fojkašovog, Šime Kudrovića, malog Ćupe i njizi još desetak spojli stolove, pravu mista i za nas. Ajte sidte s namin, bićete manji, nasmiši se Gašpar.
 Kad štoš ti vidti – i uni već divanu o pršutin sa Zlatibora.
Sumnje branitelja Malteža
Je, isukrstami, i men je priča jedan njijov daj tamo na Zlatiboru krševit kraj i jaka zima, da u mistu Mušvete ima i vitrova i da domaći ljudi tamo oduvik sušu svinjsko meso. Zovu ga pršuta a toj ništo kaj naša pečenca, meso brez kosti. E, unda su prija osan, devet godina  tamo došli polubraća Berić i Ćosić. Jedan iz Varivoda, drugi iz Đevrsaka. Došli i počel pravti pršute po naški, solti, pritiskat, sušti na dimu pa na vitru… Sve isto, po istoj riceti,  kaj što se kod nas oduvik pravu pršuti. Sada ih već osuše i više od tri iljade komada i prodaju pod imenon Dalmatinski pršut sa Zlatibora. Da prodaju! Tuču se za njijovin pršutin po Beogradu u boljin dućanin i po hotelin. Nemoru odolti narudžbam. Uglavnom posa cvita, divani Šime Kudrovć. Svi ga slušaju jer je mesar po zanimanju, viruju mu, osin jednog:
– Trla baba lan. Dok ne vidin na svoje oči ništa više nikom ne virujem,  podvikne i udri rukon po stolu umirovljeni branitelj Ante Maltež.
– Oćetel da van ja pokažen, javi se mali Ćupo.
 Vadi unaj vražji Ajfon, gleda u nas i kad se uviri da prešutno odobravamo  un vrcon na Guglo, upiše Dalmatinski pršut sa Zlatibora. Kad štoš ti vidti –  uno čudo izbaci na stotine tekstova i sličurina, kidas upisa Modrić il Čorluka. Sve štoj pobratim Ivan čuja u Benkovcu i Šime Kudrović divanje sada, isto samo puno opširnije piše i u njijovin novinan. Na latinc, al još više na švajcovanin slovin, kakoj ćirilcu naziva pokojni Marko Zekanovć. Za udovoljt Maltežu mali Ćupo je na Yubitu pronaša i snimak sa srbijanske državne dalekovidnice di su u najgledanijoj emisiji Kvadratura kruga slikon i riči pristavli proizvođače pršuta sa Zlatibora.
Priznanje pricjednika Josipovća
– Evot pa gledaj kad neviruješ, gurne Ćupo svoj pametni mobtel Maltežu u ruke.
Slušamo i mi, kad je pri kraju emisije Berić reka da su brez njegova znanja pršut serviral i našem precjedniku Josipovću kad je bija u posjeti Beogradu i da, kad je Josipovć kuša, daj reka: Toj dalmatinski pršut. Maltež zamani i da ga Ćupo nije uvatja za ruku ode Ajfon u sto komadića. U paramparčad.
Maltež opcova i vrag zna štob sve bilo da u tom trenu ne banuše prijatelj  Čude i naš okorjeli agronom magistar  Tomac.
– Ma ljudi moji niko nikom ne more zabranti da radi i proizvodi, odma će Tomac. Prije neg su počel posa sa pršutin Berić i Ćosić su zasigurno znali da je i u bivšoj zajedničkoj državi, dalmatinski pršut bija tražena roba i u Srbiji. Samo ondašnji hotel „Jugoslavija” u Beogradu kupova je godišnje 5.000 komada od proizvođača iz Dalmacije, restorani po dvi-tri iljade, dućani vrag zna koliko. Polubraća su sigurno igrala na kartu daj s ratom na srpskom tržištu nestalo našeg pršuta, al ime i okuse potrošači nisu zaboravli. Tehnologiju su donili iz starog kraja, postigli kakvoću i sad beru vrhnje, stručno pojašnjava Tomac. Un zna i to da braća po materi surađuju s institutom za tehnologiju mesa u Beogradu, uzorke pršuta slal su na ocjenjivanje stručnjacin glasovitog njemačkog instituta Kumbahu (Kombuchu) i za kakvoću dobil ocjenu 4,8 od mogućih pet, štoj ravno medalji na sajmovin. Njemci su ih nagovorli da probaju šusti i brez dimljenja, samo na zraku, propuhu i vitru. Tako za probu suše 200 komada  pa će budul kvalitetni i to nastavti.
Tomčovu priču o tehnologiji i kakvoć podupra je i prijatelj Čude. Veli da su, dolazeć glasovat iz Vojvodine, niki sa sobon donosli i pršut sa Zlatibora i daval ga kušavat po Obrovcu. Pojedini su omastil brke i smočli grlo vinon iz Slankamena, što ga tamoka pravu.
Miriše na privaru
E, sad, drugaj stvar jel korektno samo ime Dalmatinski pršut sa Zlatibora. – To te ja pitan, kako more bit dalmatinski pršut brez bure, mora i tamo di nije Dalmacija, zaoštrava diskusiju branitelj Maltež. Daj da ime Zlatiborski pršut na dalmatinski način, bilobi poštenije, smatra i profešur Gabe. Ovako, veli, miriše na privaru..
Čudoj da se nisu javli naši iz Udruga rvatskih i dalmatinskih pršutara, il možda još neznaju, ne baciljaju, ne uzimaju zaozbilj. Iako, teoretski gledano, moglob se dogodti da braća Berić i Ćosić svoj proizvod zaštite. Ako već nisu, zaštitu mu ime, dobiju certifikat i oznaku izvornosti. U tom slučaju bi naši proizvođač pršuta morali otkupljivat licencu od pršutara sa Zlatibora, a licenca se masno plaća.  Bilab to kumedija nad kumedijan. Ma neće valjda dotle doći daj kopija važnija od originala, nadodaje i kumašin Gašpar.
Dalmatinski pršut, pod tim i nikakvim drugin imenom, nedavnoj dobija oznaku zemljopisnog porijekla. Sada slijedi oznaka izvornosti na nacionalnoj razin koju već ima istarski pršut. Od 1. srpnja  Rrvatska može registrirati i zaštiti svoje vridnosti i na razini EU. To valja iskoristit pa, uz pršute, zaštitit i ostale starinske proizvode jer takvi, označeni i brendirani, uz ujednačeni okus, miris i sveukupnu kakvoću,  imaju i dodanu vridnost, traženi su i postižu veće cine. Pobratim Ivan viruje da će Dalmatinski pršut pomalo postajati sve begenatija rvatska izvozna delicija na velikom europskom tržištu. Čujaj veli i od precjednika Udruge “Dalmatinski pršut” Ivice Babića o povećanju  proizvodnje sa sadašnjih 180 do 190 iljada kumada na 500 iljada kumada dogodine, pogoduje i otvaranje tržišta sirovine, jer sada ulaskom u EU, veli Babić, hrvatski pršutari friške svinjske butove mogu nabavljat pod istin uvjetin kaj i njijova konkurencija iz Italije, Španjolske i Austrije.
Šteta što ovu šansu nisu dočekale i naše domicilne pršutane u Posedarju i Benkovcu, al tu su nove Mataš u Jasencan i Puntica u Ćozama kod Vinjerca.
A tzv. “dalmatinski” pršut sa Zlatibora, tko to tamo voli – nek izvoli. El tako?!