Peša: Izobilje nas je učinilo siromašnima

Zadar je moja ljubav i moja sudbina. Već više od 60 godina prolazim ulicama ovoga grada gdje sam došao kao dječak, a iz njega će me jednog dana i odnijeti. Svi kažu, danas je drugo vrijeme i jest. Izobilje nas je učinilo siromašnima. U ono vrijeme kada sam ja bio mlad imali smo manje, ali smo bili sretniji, a onda je došlo do izobilja koje nas je otuđilo i od nas samih i jedne od drugih. Sve je postalo nekako banalno, prozaično. Parafrazirat ću papu Pavla IV iz 16. stoljeća koji je rekao kako je hrvatski puk uvijek želio biti prevaren, pa je na kraju to i bio. Uvijek smo »padali« na priče. U to vrijeme ne tako davne prošlosti u Zadru, intelektualci nisu mogli doći do izražaja. Nije bilo korupcije, ali je nepotizma uvijek bilo – i danas u profesorskoj maniri, polako, strpljivo i sugestivno priča poznati Zadranin Ante Peša (81).
U posljednje ga se vrijeme više ne može tako često vidjeti na njegovoj Kalelargi – zbog bolesti. Uglavnom je kući, a umirovljeničke dane krati čitajući, pišući recenzije i gledajući televiziju te pomno prateći dnevno-politička zbivanja jer ga je politika uvijek zanimala. Ponosni je član HDZ-a u koji se učlanio još 1989. godine.
Podrijetlom iz Zatona, nakon završene osnovne škole Ante Peša kao i mnogi drugi zadarski intelektualci u to vrijeme završio je Učiteljsku školu tzv. preparandiju, a pripadao je generaciji koja je iznjedrila brojne profesore, doktore znanosti, liječnike, pravnike…
– Nakon završne srednje škole tada sam dekretom postavljen za odgojitelja u Đački dom gdje sam radio pet godina. Ali, u međuvremenu sam upisao Filozofski fakultet te uz rad diplomirao hrvatski jezik i književnost. Nakon diplome moje prvo radno mjesto kao profesora bilo je u osnovnoj školi u Arbanasima i tamo sam radio deset godina. Nakon toga, 1967. godine sam se zaposlio u zadarskoj Tehničkoj školi gdje sam radio punih 40 godina i otišao u mirovinu – sjeća se Ante Peša.
Iako je još u djetinjstvu okusio siromaštvo, kao dječak čistio je ruševine svoga grada nakon Drugoga svjetskog rata, odlazio na radne akcije u bivšoj državi, borio se za svoje mjesto pod suncem, Peša kaže kako su mu najteže pale 70-godine prošloga stoljeća kao »proljećaru«, ali i da su to unatoč svemu bili – »lijepi dani«. Naime, nedugo nakon što je zaposlen, postao je i ravnatelj Tehničke škole, no kako je došla 1971. godina Peša je bio uz prof. Ivana Aralicu u Gimnaziji i prof. Marinka Čmelića u Pomorskoj školi zbog svog otvorenog svjetonazora – smijenjen.
Nakon tih burnih godina Ante Peša opet se vratio na mjesto ravnatelja Tehničke škole, ali u međuvremenu njegov se životopis sve više obogaćuje raznim funkcijama i angažmanima ne samo u političkom, već i u sportskom životu grada. Naime, rijetko tko se može pohvaliti da je u isto vrijeme bio predsjednik i Nogometnog i Košarkaškog kluba u Zadru.