“DANAS KAD POSTAJEM PRVAŠIĆ…”
Kao i svake godine u ove dane, na svim su nas televizijama nastojali informirati o tome da su “prvašići” sjeli u školske klupe, jer mi to inače ne bismo znali. Da nije toga, vjerojatno bi pomislili da ove godine nema prvašića, da iz nekog razloga moraju pauzirati jednu godinu. Znam da se informativne emisije moraju nečim ispuniti, ali zbilja mi nije jasno što je tu zanimljivo i kome je to upućeno. Roditelji to svakako znaju s obzirom koliko su novaca trebali dati za knjige i druge stvari potrebne za polazak u školu (i ne treba ih na to podsjećati), a dječica i ne gledaju ovakve emisije, već neke sasvim drukčije, ili sjede pred kompjuterom i igraju igrice, chataju i bave se sličnim korisnim stvarima. Najgore je kada razgovaraju s djecom. Uvijek iste fraze. A što se i može zanimljivo čuti? Da ove godine imaju “Građanski odgoj”? To je trebalo uvesti prije dvadesetak godina, a ne baviti se praznim tlapnjama, iako ne vjerujem da više išta može pomoći. Kasno je za sve.
ZBOR RADNIH LJUDI I KADROVSKI STANOVI
Htjeli mi to priznati ili ne, postoji jako puno filmova koji su snimani u bivšoj Jugoslaviji, a za koje je teško ustvrditi kojoj kinematografiji u stvari pripadaju. Neki su snimani tamo, neki vamo, jedan je režirao Hrvat, a glume sami srpski glumci, ili su toliko izmješani da više i ne znaš koga ima više… Jedan od takvih uradaka je i stari, crno-bijeli film “Licem u lice”, prikazan prošlog petka na Hrvatskoj televiziji. Glavne uloge u ovoj političkoj drami imaju Ilija Džuvalekovski, Vladimir Popović i Husein Čokić, za koje nikada nisam čuo, a tek se u manjim ulogama pojavljuju meni poznati Uglješa Kojadinović, Boris Dvornik ili Milan Srdoć. Svi oni govore ekavicom, ali redatelj je naš proslavljeni Branko Bauer pa je to, tako izgleda, naš film.
Radnja je jednostavna. Drugovi Milun i Trajče su u svom građevinskom poduzeću nešto zakuhali po pitanju privilegija i interpersonalnih odnosa pa im sada prijete isključivanjem iz partije. I sada zamislite da ovaj film gleda neki današnji “omladinac” i da vas stalno zapitkuje stvari koje mu nisu jasne. Kakav je to “zbor radnih ljudi”, kako se tek tako može vikati na direktora, zašto se toliko bore da ih ne isključe iz partije i kao najvažnije – kakvi se to kadrovski stanovi djele u toj firmi? Zar se stanovi ne kupuju? Jedino što će im donekle biti poznato to je službeni automobil i vozač koji se gazdi uvlači u… Znate već gdje. Tako različito, a tako slično.
JOŠ JEDAN FILM IZ “ONIH” VREMENA
I dok je “Licem u lice” širem gledateljstvu potpuno nepoznat film, to se za “Balkanskog špijuna” sigurno ne može reći, s obzirom da se radi o jednom od najpoznatijih filmova ikada snimljenih na “ovim prostorima” i jednoj od najboljih uloga našeg velikog glumca, pokojnog Zvonka Lepetića. Nećemo sada o samom “špijunu” koji je takav kakav jest (tj. postoje ljudi koji ga znaju napamet), ali ima nešto zanimljivo kod emitiranja ovoga filma. Po tko zna koji put u gornjem se kutu sasvim nepotrebno našla oznaka da se ovaj film ne preporuča mlađima od 12 godina, tj. djeci. Sad, ono… Ima tu malo aktivnijih scena, kada Lepetić kao “brat Đuro” ispituje zarobljenike, ali sve je to ništa u odnosu na “Seagal / Norrisove” filmove i tučnjave i krvne delikte koje se na tv-u mogu gledati skoro svakodnevno. A možda je bolje da su djeca pogledala “Luckastog profesora” s Eddijem Murpheyem koji se emitirao na istom programu (HTV2) samo par sati ranije. Tu ima dovoljno američkog prenemaganja, prđenja, podrigivanju i glupiranja, u stvari, svega onoga što bi djeca trebala naučiti da izrastu u kretene.
BAJKA O LAVU CHRISTIANU
Da je Đelo Hadžiselimović uistinu pravi televizijski genij, mogli smo se još jednom uvjeriti ove subote, kada je za nas izabrao odličan dokumentarac o laviću Christianu koji je odrastao u gradu Londonu, a onda se preselio u Afriku i tamo se divno prilagodio, osnovao čopor, itd., itd… i svi su živjeli sretno i dugo. Ustvari, stvar je zanimljiva zbog toga što je jednog lijepog dana na internetu osvanula snimka na kojoj vlasnici dolaze u Kongo posjetiti svoga lava nakon što se nisu vidjeli godinu dana. Lav ih je prepoznao i tako im se obradovao (skoro ih je pojeo od puste ljubavi) da je snimka tog srdačnog susreta na jubitou pogledana preko 50 milijuna puta, a moram priznati da sam se čak i ja ovako bezdušan i hladan raznježio. Eto, što znači pravovremeno reagirati.
[email protected]
najnovije
najčitanije
Košarka
Košarka
VIDEO Beogradska arena pljeskom dočekala Tonija Kukoča. Na utakmici bio i Dino Rađa
Novosti
U rimskom zatvoru
Papa oprao noge zatvorenicama
Zadar & Županija
ugovori za 16 projekata
Bolnici za ortopeiju Biograd sredstva za poboljšanje usluga
Sport
Golden fight
Zadarski borci Reljić i Ražov nastupaju u Zagrebu
Plodovi zemlje i mora
VINSKE KRONIKE
Zadarska Svrdlovina poput talijanskog Nebbiola!
Scena
DAO PODRŠKU BABY LASAGNI
URNEBESNI VIDEO ZADARSKE LEGENDE Pogledajte kako Grdović pleše na Rim Tim Tagi Dim!
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV 2024.
IMPRESIVAN ULOV DOMAGOJA BAŠIĆA: ‘Samo što san spustija skosavicu u more, bum…’
Zadar
ĐIR PO KVARTU
ĐIR PO KVARTU (6) Kanalizacija na Ploči trebala bi biti prioritet: ‘To je sramota. Nervira me kad…’
Crna Kronika
KRAĐE
U Ričinima lopov iz kuće ukrao novac i ručni sat, krađa zabilježena i u Arbanasima…
Zadar
predizborni program