Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Figurica božice Dijane “izronila” na Kolovarima

11.09.2016. 22:00
Figurica božice Dijane “izronila” na Kolovarima


Kipić božice Dijane s kraja 2. stoljeća nove ere kojem nedostaje glava, na poznatom mjestu za kupanje kod “žute kuće” pronašli su Dejan Filipčić i Hrvoje Mijić, zadarski arheolozi i strastveni tragači artefakata iz daleke prošlosti. Da bismo razumjeli kako je taj kipić nastao, čemu je služio i kako je završio tamo gdje je pronađen, moramo znati malo širi povijesni kontekst.
Zadar je grad povijesti i arheologije, a davno je rečeno kako u gradu, ili kako se u novije vrijeme kaže – na Poluotoku, djeca ne mogu zaigrati frenje, a da ne iskopaju kakav nalaz. Manje je poznato da izvan stare jezgre grada postoje mjesta gdje su nalazi iz najrazličitijih slojeva doslovno razasuti naokolo.
O čemu se radi? Bombardiranje savezničke avijacije koje je trajalo od studenog 1943. do listopada 1944. godine u papar je pretvorilo brojne kuće i zgrade, pa i cijele ulice. Mnogi su dijelovi zgrada odneseni i ugrađeni u neke nove gradnje, a desetak godina poslije krenulo se sa izgradnjom većine zgrada koje danas u gradu postoje. Njihovi su se temelji kopali kroz slojeve na kojima je grad nastajao od antike, bez arheoloških istraživanja. Tu zemlju i materijal koji se iskopao prevozilo se na nekoliko lokacija – u blizinu današnjeg veslačkog kluba, duž pruge kojom je vlak stizao u Zadar, na plažu Kolovare i poznato mjesto za kupanje “kod žute kuće”, odnosno u blizinu Elektre. Tamo je more izbacilo Dijanu.
U stručnoj literaturi taj dio je poznat kao položaj kod Erizzovih vrata odnosno kao položaj kod Erizzovog bastiona ili njegovih današnjih ostataka. Ta plaža, dužine oko 50 metara, nastala je nakon Drugog svjetskog rata nasipanjem građevinskog materijala iz srušenog grada, posebice nekadašnjeg Zelenog trga, odnosno današnjeg Foruma, te današnje Široke ulice, odnosno Kalelarge.
– Jedna gospođa je ležala na ručniku, sunčala se dok smo Hrvoje i ja ronili i kupali se. U nekom trenu ta gospođa se uskomešala, nažuljalo ju je nešto pa je zavukla ruku pod svoj ručnik i bacila to za što je mislila da je kamen. Hrvoje je to podignuo, okrenuo i – vidio poznati prikaz jedne od najpopularnijih božica, kaže Dejan, mladi Karlovčanin koji je nakon studija arheologije i povijesti ostao u Zadru i ovdje zasnovao obitelj.
– Tko zna što se sve tamo krije. Ranije smo nalazili bule i novčiće, ali ova Dijana je baš posebna. Ima klasične atribute, kratki hiton, kabanicu i psa koji joj se mota oko nogu. Ovaj reljef napravljen je ručno, bez kalupa i od terakote. Nakon izrade je pečen, a na poleđini se čak vidi otisak prsta, pretpostavljamo od umjetnika koji ju je izradio. Šteta što joj nedostaje glava, ali ona je vjerojatno bila u višem reljefu pa je ili odlomljena ili ju je more rastočilo, kaže Dejan.
Slični nalazi pronađeni su u okolici Siska i u Čitluku, ali oni su brončani, i takvih je najčešće. Sačuvano je i nekoliko olovnih, ali prikazi u terakoti lako su rijetki.
– Malo gdje, ili nigdje na svijetu ne možeš otići na kupanje i naći figuricu božice Dijane. Zadar je u antici bio velika kolonija Jader i puno se božanstava štovalo na kućnim oltarima, kao što su Rimljani imali kućne dugove Lare i Penate, kaže Hrvoje koji u Vinkovcima radi kao profesor Geografije.
Kult božice Dijane u antičkoj Liburniji već je potvrđen na više lokaliteta s različitim arheološkim materijalom od kojih su najčešći nalazi epigrafskih spomenika. Male figurine ili statuete te božice nisu čest nalaz u arheološkom kontekstu na području Liburna i šire. Uglavnom se takvi nalazi pripisuju kultu privatne namjene, odnosno kućnom oltaru ili zavjetnim figuricama. Nalaz figurice Dijane iz Zadra svjedoči o privatnom kultu nekog stanovnika Jadera vjerojatno na kraju drugog i u prvoj polovici trećeg stoljeća.