Maračić oslobođen, Smoljanu uvjetna kazna

Smrt Eve Celestine Žižić, trgodišnje Hrvatice s francuskom putovnicom potresla je u ljeto 2000. cijeli kraj. No tek sada, zahvaljujući upornosti njenog djeda koji je preuzeo kazneni progon, uspio je dokazati odgovornost naručitelja radova na tanku za fekalije na kojem nije bio postavljen poklopac

Punih 13 godina od stravične tragedije na otoku Istu gdje je kroz nezaštićeni otvor tanka za fekalije upala tada trogodišnja Eva Celestina Žižić i utopila se, obitelj nesretne djevojčice dočekala je kakvu-takvu pravdu. Županijski sud u Zadru je, naime, konačno donio pravomoćnu presudu kojom su za nenadomjestivi gubitak ove obitelji čak tri puta suđeni Jadranko Maračić (55) i Danko Smoljan (60).
Trećom presudom koja je na Općinskom sudu u Zadru donesena u svibnju 2012. godine Maračić je bio osuđen na 13, a Smoljan na 16 mjeseci zatvora. No, odlučujući o žalbi optuženika Vijeće zadarskog Županijskog suda Maračića je oslobodilo krivnje, dok je Smoljanu kaznu zatvora preinačilo na uvjetnu osudu u trajanju od 11 mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine. Smoljanu je uz uvjetnu osudu izrečen i plaćanje troška vezanog uz ovaj mučni postupak u ukupnom iznosu od oko 160 tisuća kuna.
Teško djelo protiv opće sigurnosti
Osim dugotrajnosti postupka koji je za obitelj Žižić, ali i Burčul, budući da je djevojčica u vrijeme pogibije bila kod majčinih roditelja, ovaj je postupak neobičan i po nekim drugim detaljima i činjenicama. Posljednja se očituje u nedolasku Županijskog državnog odvjetnika Ivana Galovića na žalbenu sjednicu iako u rješenju stoji kako je od njega prethodno pribavljeno pismeno mišljenje pa je onda ono uporabljeno.
Maračić je izvodio radove na adaptaciji stare ribarnice te u sklopu toga i na tanku za fekalije, bez  građevinska i lokacijske dozvole, a sve po narudžbi upravitelja Poljoprivredne zadruge Ist Danka Smoljana. Tužiteljstvo ih je teretilo za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti. U sva tri sudska postupka obojica su tvrdila kako nisu krivi. Smoljan je u svojoj obrani iznesenoj u trećem postupku pokušao svaliti krivnju na Maračića govoreći da on nije dovršio građevinske radove te da je tek kasnije, mjesec dana nakon tragedije, postavio poklopac na tank.
– Što sam mogao, na silu ga natjerati da završi radove, policiju zvati… – rekao je tada Smoljan, no Maračić je to oštro opovrgnuo izjavivši kako je njemu rečeno da su ti tankovi potrebni samo kako bi privezište, odnosno tamošnja marina, dobila kategorizaciju, a da se tankovi neće koristiti. Pojasnio je i kako su toaleti bili zaključani te da su se koristile samo tuš kabine iz kojih je voda otjecala u zemlju, pa u more. Maračić je tada zaključio kako je netko očito dogovor prekršio pozivajući se na nalaze vještaka koji su pokazali da je u tanku bila voda u kojoj je bilo i fekalija i sapunice.
Suci mijenjali presude, tužiteljstvo odustalo
Inače za smrt djevojčice koja bi danas imala 16 godina, Smoljana i Maračića je tužio njezin djed Mile Burčul kod kojeg je djevojčica ljetovala. Zbog proceduralne pogreške Županijski sud u Zadru ukinuo je prvu presudu Općinskog suda kojom je Smoljan bio osuđen na godinu i deset mjeseci zatvora, a Maračić na zatvorsku kaznu u trajanju od godinu i pet mjeseci. Slučaj je tada presudio sudac Boris Radman koji je u međuvremenu postao sudac Županijskog suda u Zadru, nakon čega je predmet dodijeljen sucu Ivici Marinoviću. On je 2010. godine okončao sudski postupak oslobodivši krivnje Smoljana, dok je Maračiću presudio zatvorsku kaznu u trajanju od 13 mjeseci. I tu je presudu Županijski sud ukinuo pa je spis ponovno vraćen istom sucu na ponovno suđenje. Zanimljivo je spomenuti kako je u drugom sudskom postupku kazneni progon bio preuzeo djed pokojne Eve Celestine jer je tužiteljstvo odustalo. Kako djed Mile Burčul nije odustajao te je angažirao odvjetnika Milana Petričića, a koji je podastrijeo sudu niz nepobitnih dokaza o krivnji prije svega Danka Smoljana, tužiteljstvo je ponovno bilo preuzelo kazneni progon.
Nesretni djed poginule djevojčice je osim navedenog od samog početka sudskog procesa još davne 2002. godine kad je bila zakazana prva rasprava bio suočen s bešćutnošću okrivljenih jer su se oni pojavili u sudskoj zgradi, ali ne i u sudnici. Sudac Radma konstatirao je tada kako su oni uredno primili pozive, a kasnije, nakon što je ročište odgođeno, viđeni su u obližnjem kafiću. Cijelo vrijeme se, naime, provlačila teza kako Smoljana štiti politika budući da je član HDZ-a. Kako se politička klima danas izmijenila, on je pravomoćno osuđen, no uvjetnom osudom za koju djed Eve Celestine Žižić, Milan Burčul, kaže kako je sramotna.
Djed: Uvjetna osuda je kao ništa
– Trinaest godina obilazio sam naše sudove ne bi li dobio ikakvu pravnu zadovoljštinu. Moju unučicu, djedova anđela, nitko više ne može vratiti pa sam smatrao da bi zbog toga onaj tko ju je ubio trebao biti i osuđen. Uvjetna osuda je kao ništa, ali očito su obični mali smrtnici pred moćnima jednostavno nemoćni – kazao je ogorčeni djed jedva suzdržavajući suze. Mile Burčul je, naime, u pravorijeku ove pravomoćne presude dobio naputak kako u privatnoj parnici može tražiti naknadu štete od osuđenog Smoljana.