Tisuće operacija za sigurno uzlijetanje, slijetanje i prelet

Zračna luka Zadar će se do kraja godine približiti broju od pola milijuna putnika. Da bi svi oni sigurno prispjeli na svoje odredište, brine se Hrvatska kontrola zračne plovidbe – Podružnica Zadar. Htjeli smo doznati kako oni rade u ovim uvjetima? Domaćini u aerodromskoj kontroli letenja bili su nam izvršni direktor Hrvatske kontrole zračne plovidbe (HKZP) za podružnice Josip Josipović, rukovoditelj Podružnice Ervin Mrkić Pestić i radarski instruktor prilazne kontrole letenja Marko Nevešćanin.
 Stalna modernizacija sustava kontrole
Već prvim obilaskom radarske kontrole na velikim ekranima vide se svi zrakoplovi koji su trenutačno u zraku, u neposrednoj blizini ZL Zadar. Nije to kao nekad, zurenje u rotirajuću zraku na narančastom ovalnom ekranu, već pregled stanja u zračnom prostoru u odnosu na zemljovid, nešto poput GPS-a u automobilima. Kad smo u šali dodali da je radarski odraz na ekranu skoro isti kao kod aplikacije Flight Radar PRO za mobilne telefone, Marko Nevešćanin nam je rekao kako je mobilna aplikacija nevjerojatno precizna, ali se na njoj prikazuju samo letovi komercijalne avijacije. Klikom na točku na ekranu, mogu se pročitati svi podaci o zrakoplovu, smjer brzina, vrsta, polazište, odredište zrakoplova i to ne samo komercijalnih nego i svih koji imaju transponder za takve podatke, ali i vojnih te manjih zrakoplova generalne avijacije.
–    Za sigurnost zračne plovidbe brine se sustav CROATMS i jedan je od najboljih sustava u Europi. No od 14. veljače slijedeće godine, Hrvatska implementira za svoje četiri podružnice i Zagreb, sustav COOPANS. Riječ je o sustavu kojeg su zajednički razvile: Hrvatska, Austrija, Danska, Švedska i Irska. Uvođenje tog sustava na ovaj način, znatno je jeftinije tako da će od ukupne cijene koštanja 250 mil. eura. HKZP će za COOPANS platiti 30 mil. eura. Važno je napomenuti da hrvatski porezni obveznici za to neće izdvojiti niti jednu jedinu lipu, kazivao je na početku obilaska direktor Josip Josipović.
Jedan prelet Hrvatske = 200 eura
Hvatska kontrola zračne plovidbe je neprofitna organizacija koja se financira isključivo od njenih korisnika. Svaki avion koji ulazi u hrvatski zračni prostor plaća tu uslugu, ovisno o dužini ili težini zrakoplova. Za ilustraciju Ryanairov Boeing 737-800 na najduljoj ruti od Savudrije do Prevlake, plaća prelet oko 200 eura. Josip Josipović dodaje kako je u interesu da hrvatskim nebom lete i oni najteži tzv. „heavy” zrakoplovi popur Airbusa 380 pa se ovih dana upravo planiraju nove rute. No kako je HKZP neprofitna organizacija koja ne smije imati dobit, pa sav višak, kažu u žargonu kontrolori letenja, mora se preko Bruxellesa vratiti kompanijama. Zanimljivo je da je ove godine Turkish airlines kompanija koja je napravila najviše operacija u Hrvatskoj. HKZP ostvaruje godišnje oko 600 milijuna kuna prihoda, a oko 200 milijuna završava kroz razne poreze u državnu i blagajne lokalne samouprave.
No već na zadarskom tornju mogu se vidjeti promjene od našeg zadnjeg posjeta prije deset godina. Zadarski aerodrom je jedini u Hrvatskoj koji ima dvije uzletno-sletne staze. Jedna je tzv. civilna, a druga tzv. vojna. To je nomenklatura koja se zadržala još od bivše države iako svaka od pista ima svoju brojčanu oznaku ovisno o pravcu na kojem je postavljena. Međutim, s kontrolnog tornja se fizički ne vidi sjeverozapadni kraj vojne piste. Prije deset godina, tek je mali crno-bijeli monitor prenosio tv sliku samog dodira zrakoplova na pistu, dok danas, nekoliko kamera visoke rezolucije praktički kontrolira cijelo područje te prema potrebi, puno bolje od dvogleda, približavaju na LCD zaslonima kontroloru sliku slijetanja na pistu.
 Dva sata na radaru, sat odmora
–   Svi ovi naši alati olakšavaju nam posao. Smanjuju vrijeme potrebno za telefoniranje, koordinaciju s susjednim aerodromima, planiranje letenja i sl. Koncetracija je na tzv. razdvajanje zrakoplova, a u konačnici smanjuje se i broj potrebnih kontrolora letenja. Kontrola letenja Zadar ima odgovornost od Raba do Šibenika, te od državne granice na moru do Gospića. Kad je na ZL Zadar djelovala pilotska škola Intercockpit, znali smo imati godišnje 61.643 operacije. Trenutačno imamo 25.000 operacija, a od svibnja do rujna zabilježili smo 17.000 instrumentalnih sletanja komercijalnog zrakoplovstva. Inače, kontrolori leta na radaru rade 2 sata, a jedan sat se odmaraju, dok na tornju, kontrolori rade 3 sata, a jedan sat se odmaraju u redovnom osmosatnom radnom vremenu, rekao je šef zadarskih kontrolora Ervin Mrkić Pestić.
Školovanje za kontrolora letenja traje četiri godine do svih ovlaštenja. Za instruktore, školovanje traje još dodatnih godinu dana.
–   Svaku godinu imamo provjeru stručne sposobnosti. Jednom u tri godine imao i tzv. „refresh-training”. Upravo slijedeći mjesec nam počinje obuka na spomenutom sustavu COOPANS, a svake tri godine imamo provjeru znanja iz engleskog jezika. Kontrolor do svoje 40 godine starosti svake dvije godine ide na liječnički pregled, a nakon 40. svake godine, objašnjava pravila struke Marko Nevešćanin.
Engleski je obvezan
Direktor Josipović kaže da je u komunikaciji sa zrakoplovima obvezan engleski jezik. Međutim, mora se poštovati i Ustav RH koji kaže da je u Hrvatskoj službeni jezik hrvatski te se stroga odredba upotrebe engleskog jezika odnosi na komunikaciju s komercijalnom avijacijom. Naime, sve više, dobrostojećih hrvatskih građana kupuje zrakoplove a da prije toga nisu učili engleski jezik. Iako o tome zadarski kontrolori nisu htjeli govoriti, poznato je da mnogi piloti komercijalnih zrakoplova imaju problema s engleskim jezikom. Taj problem izražen je u Kini. Rusi se popravljaju kao i Talijani, ali ne i Francuzi. No na te naše opaske, kontrolori su se samo zagonetno nasmiješili. U zadarskoj podružnici radi 20 kontrolora letenja i dva pripravnika. Svi oni, poput pilota, uvijek moraju biti u trenaži, pa ako kojim slučajem zbog bolesti izbivaju s radnog mjesta više od mjesec dana, moraju na trenažeru obnoviti utrenirane postupke. Čak i rukovoditelji poput direktora Josipovića i rukovoditelja Mrkića Pestića, ako žele zadržati svoje licence, moraju u 60 dana odraditi najmanaje 10 sati „šihte”. Ervin Mrkić Pestić kaže da u Zadru šefovi odrađuju i znatno više kako bi sigurnost zračne plovidbe bila zaista na vrlo visokoj razini.