Jesu li zadarske Morske orgulje plagijat?

Dr. Antonija Mlikota u svome je radu oborila kampanilističku priču da nitko nema ništa slično u svijetu kao što su naše orgulje, navodeći one u San Sebastianu, San Franciscu i Blackpoolu

Iako je u Saboru prošao kroz iglene uši ostavši na ministarskoj dužnosti, Pavo Barišić će ostati upamćen u domaćoj javnosti kao simbol jedne priče, one o – plagijatu. No, postavlja se pitanje jesu li plagijati samo pisani znanstveni radovi ili ih možemo pronaći i u brojnim drugim uratcima – umjetničkim, arhitektonskim, modnim, itd. Prije par godina su, primjerice, neki mediji otkrili da je projekt preuređene Zračne luke Zagreb vidljiva kopija rješenja koje je već izradila jedna talijanska arhitektonska kuća. Glavni arhitekt te kuće potvrdio je da se radi o kopiji njegova rješenja, ali je to samo popratio riječima da mu je drago što je njegov rad inspirirao i druge.
Tragom dvojbi što jest, a što nije plagijat, mogli bi se tako upitati i o karakteru zadarskih Morskih orgulja koje su u medijima nebrojeno puta isticane u smislu originalnosti i jedinstvenost tako da ih dio javnosti doživljava kao svojevrsni svjetski ekskluziv.
Ali, nema samo Zadar morske orgulje. Ima ih i San Francisco još od 1986., dakle 20-ak godina prije Zadra. Njihove se orgulje doduše zovu orgulje valova (Wave organ) – ali to je to. Umjetnik Peter Richards izgradio je akustičnu skulpturu koja pojačava zvuk valova koji zapljuskuju zaljev. Brane orgulja napravljene su od granita i mramora. Instrument se sastoji od 20-ak plastičnih i betonskih cijevi na različitim visinama. Zvuk nastaje udarom valova u krajeve cijevi, proizvodeći niske tonove.
Naš ugledni povjesničar umjetnosti i likovni kritičar dr. sc. Vinko Srhoj još 2013. javno se osvrnuo na naše domaće Morske orgulje. Kazao je kako su za nekoga Morske orgulje bolji instrument od tradicijskog glazbala po kojemu su dobile ime, a za nekoga, opet, nije riječ ni o kakvoj glazbi  nego samo o onome što one doista proizvode: zvuk prolaza morske vode i istiskivanje zraka koje proizvodi neujednačen volumen zvuka. Sličan zvuku koji nastaje parenjem kitova.
Srhoj je već tada ukazao na jedan tekst o zadarskim instalacijama, koji je objavljen u analima Galerije Augustinčić. Autorica teksta je dr. Antonija Mlikota, koja je – kako kaže – prvo oborila kampanilističke priče da nitko nema ništa slično u svijetu kao što su naše orgulje i sunce, navodeći primjere u San Sebastianu, San Franciscu i Blackpoolu, smatrajući, štoviše, ta rješenja osmišljenijima i vizualno atraktivnijima od zadarskih. Također ih smatra i prostorno adekvatnije situiranim, jer su smješteni izvan gradskih urbanih predjela, kazao je krajem 2013. Srhoj.
Naravno, mi ovdje ne tvrdimo da Morske orgulje jesu/nisu plagijat, nego samo primjećujemo da su priče o plagijatu i plagiranju inspirativne i izvan pisanih znanstvenih radova poput doktorskih disertacija iz filozofije.