“Vatroslav” u sabornici

Predvidjevši valjda kako bi uslijed bolnih rezova i kršenja obećanja od strane vlasti, sabornica uskoro mogla postati poprište žučnih rasprava bez kraja, saborsko je predsjedništvo pod krinkom smirivanja vatrenih zastupnika i obuzdavanja svađa koje su u posljednje vrijeme istodobno zabavljale i rastuživale hrvatsku javnost, odlučilo ukinuti institut ispravka netočnog navoda i ograničiti replike.
Nitko neće ispravljati navode pa će se stvoriti dojam kako je sve ono što sabornici jedni protiv drugih smisle i izgovore zapravo točno, a svađe se zasigurno neće potpuno ugasiti, niti će prestati niski udaraci.
Kako je potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks zamislio da će protjerivanje ispravka netočnog navoda pomiriti, primjerice SDP-ovog zastupnika Slavka Linića i ministra financiija i potpredsjednika Vlade Ivana Šukera kada se prostor za svađu između njih sve više širi?
Naime, sve je više pritisaka na proračun koje on očito neće moći podnijeti, Šuker će svejedno braniti sve pozicije navodeći da ih je točno izračunao, a Liniću će bez legendarne palice preostati jedino da pocrveni od bijesa i još jače viče. Neobična će ova odluka biti SDP-ovcu Staziću koji je uspjevao iz sabornice izvoditi HDZ-ove zastupnike, osim Šeksa koji ga je morao slušati, a sad to više neće kada ispravlja netočne navode. Imajući na umu Stazićev mentalitet, nemoguće je da on neće pronaći “stazu” kojom će i dalje svoje neistomišljenike slati van iz sabornice.
Tako postaje upitan plasirani motiv ukidanja popularnog “ispravka” jer je vjerojatnije da se on donosi zbog onoga što bi se moglo događati u Saboru, a ne zbog dosadašnjih prepirki.
Jer, sudeći po najavama premijerke Kosor o daljnjim rezovima koji će morati “pratiti” proračunsku rupu i suočavanja s činjenicom da će i sama morati ispraviti neke svoje navode, sabornicu bi mogao poharati “vatroslav”, a to gospodarsko – političko nevrijeme trebalo je na vrijeme spriječiti.
Iako su sjednice Sabora znale postati maratonsko, isprazno prepucavanje između vlasti i oporbe upravo zbog famoznih ispravaka netočnih navoda koji bi ponekad prerastali u prave političke obračune, ipak se između podignutih pločica s lijeva i s desna često dala iskristalizirati točnost.
To što beskrajno ispravljanje (ne)točnih navoda izaziva tenzije i “loženje” i između zastupnika i predsjedavajućeg ne treba kriviti zastupnicima omiljene pločice, nego same političare koji u žaru istjerivanja svoje istine zaborave gdje su i što su.
Zaborave i u kojem vremenu žive i kolike plaće i povlastice imaju. Zaborave i da ih gledaju oni kojima su obećavali stvarnost drugačiju od ove. Zaborave i na uljuđenost i civilizirano ponašanje, a tu samo ukidanje ispravka netočnog navoda neće pomoći.
Pomoglo bi jedino kada bismo ukorak s teškim gospodarskim vremenom istinski u sebi prevladali taštinu i shvatili suštinu svog boravka u sabornici kojoj trebaju čuvati dostojanstvo. Onda se ne bi ni ukidao ispravak netočnog navoda jer bi zastupnici znali kada je vrijeme za – ruke dolje, glave gore…