Radnici Maraske spremni za štrajk!

Iako su radnicima Maraske veće plaće obećane nakon što se stabilizira poslovanje tvrtke, to se do danas nije dogodilo
Ogorčeni ignoriranjem Uprave, koja već mjesecima odgađa sastanak za dogovor o kolektivnom ugovoru, radnici Maraske razmatraju krajnju sindikalnu opciju, a to je – štrajk.
Potvrdio nam je to pravni zastupnik SSSH-a u Zadru, Vedran Uranija, najavljujući ovu mjeru kao zadnju kojoj će morati pribjeći.
– Uprava se uporno oglušuje na naše molbe za sastanak, iako znaju da je kolektivni ugovor istekao i da je već trebalo zaključiti novi. U međuvremenu saznajemo kako menadžeri Maraske imaju jako dobre plaće, a radnici rade za minimalac, neki i za 2.600 kuna. Znamo i to da tvrtka dobro posluje i prema nama dostupnim financijskim pokazateljima situacija je puno bolja od one kada je Mepas grupa preuzela Marasku. Postoje, dakle, svi uvjeti da se radnicima povećaju plaće i ponajprije potpiše kolektivni ugovor. Oni to, međutim, i dalje izbjegavaju i odmahuju rukom na sve naše pozive – kaže Uranija, poručujući kako je došao trenutak za neke ozbiljnije akcije.
“Sebi podijelili dobre plaće”
– Mogu slobodno reći kako je ovo situacija sazrela za pokretanje štrajka, jer radnici nisu više dužni trpjeti ovakav odnos Uprave prema njima. Ovo je tipičan primjer tvrtke u kojoj ceh plaćaju radnici koji su iznijeli glavni teret oporavka Maraske i sada, kada je tvrtka stala na noge, menadžeri imaju dobre plaće, a radnici jedva preživljavaju. Očito je da Uprava ne želi u pregovore i da radnike žele ostaviti bez kolektivnog ugovora. Zbog ozbiljnih problema u kojima su se sada našli krećemo u dogovore oko štrajka – najavljuje pravni zastupnik SSSH-a u okviru kojega djeluje i Sindikat poljoprivrede, prehrambene industrije i vodoprivrede Hrvatske (SPIV), čijeg predstavnika imaju i radnici Maraske.
Kada smo zadnji put pisali o situaciji u ovoj tvrtki, a bilo je to prije gotovo dva mjeseca, sindikalni povjerenik kazao nam je kako je direktor Stipe Bevanda tih dana obećao primiti ih na sastanak radi dogovora o kolektivnom ugovoru. Glavni povjerenik SPIV-a za Marasku, Ive Batur, nakon sastanka s Bevandom rekao nam je: “Bili smo kolega iz Sindikata PPDIV-a i ja i mogu reći samo najbolje o dojmu sa sastanka, a sada ipak ostaje čekati hoće li tvrtka obećano i ispoštovati. Vjerujem da hoće jer su sve ostale tvrtke u ovoj grupaciji dobile kolektivne ugovore” – kazao je tada optimistični Batur, napominjući kako je prodaja povećana i mnogo je toga poboljšano, te radnici smatraju da nema više razloga ostaviti ih na minimalcu. Naglasio je kako je Uprava korektna prema njima, “direktor je uvijek susretljiv i ima razumijevanja za njihove zahtjeve”, međutim radnici danas vide kako je to susretljivost bez pokrića jer kada treba dogovoriti kolektivni ugovor Uprava šuti.  
Rade za 2.600 kuna
Batur nam je ovu izjavu dao 25. veljače i otada, kažu u Marasci, nema više ni direktora ni ugovora. Nije im jasno kako tvrtka funkcionira, jer Bevanda u Marasku dolazi samo par puta mjesečno. Od zadnjeg sastanka u veljači, drugih više i nije bilo, a radnici i dalje čekaju hoće li im se Uprava smilovati i sjetiti se svih obećanja. Sindikalni povjerenik Batur i dalje vjeruje obećanju Uprave, te s novom dozom nade kaže:
– Očekivali smo da će do sastanka s gospodinom Bevandom doći, ali sve se ovo previše oduljilo. Rekao nam je da će nas primiti, ali ništa još od toga. Plaće su iste, još radimo za minimalac, neki prime i 2.600 kuna, pa sada čekamo poziv Uprave, što nam drugo preostaje? – pita se Batur.
U Teritorijalnom uredu SSSH-a očito ne misle tako i pokušavaju zaštititi radnike od ove situacije, posežući za krajnjom mjerom – štrajkom.
– Upravo planiramo snažne sindikalne akcije sa štrajkom kao jednom od njih, jer ignoriranje Uprave prešlo je svaku mjeru dobrog ukusa. Oglušivanje na sve molbe za sastanak nije korektno, radnici već godinama rade s plaćom umanjenom za 20 posto. Pristali su na to kada im je Uprava obećala povrat na stare plaće čim poslovanje krene nabolje, sada je krenulo, a oni omalovažavaju i ignoriraju radnike. To nije ljudski i to tako više ne može ići – zaključuje Uranija.