Tjedan dana svaku večer ići ću u narodnjačke klubove

NOGOMETNI GENERALIĆI
Sljedivši upute moje psihijatrice preskočio sam gledanje bilo kakvih televizijskih komentara vezanih uz tzv. derbi Hrvatske nogometne lige, a dogodilo se točno ono što sam i očekivao. Da mi je netko ponudio bilo kakvu okladu da će biti bar jedan sporni, dosuđeni ili ne, jedanaesterac koji će ići u korist Dinama, ja bih prihvatio. To se naravno i dogodilo i odgurivanje riječkog igrača s obje ruke u kaznenom prostoru nije rezultiralo kaznenim udarcem iako bi, da je to bilo na suprotnoj strani, Dinamo sigurno dobio priliku dati gol iz jedanaesterca. I to je to. Zašto se čuditi kada je jasno da Dinamo pošto-poto mora biti prvak, kao što je jasno da će mu se do kraja ići na ruku i da će ovakvih odluka biti još i da je sve ovo smiješno i besmisleno.
S druge strane, zar su Riječani zbilja očekivali da će se bilo koji hrvatski nogometni sudac u sudačkom vremenu usuditi suditi kazneni udarac na štetu Zagrepčana. Kada se na ovakvim utakmicama približi zadnjih desetak minuta, nema nikakvog smisla dalje igrati i napadati, jer od toga koristi nema. Treba nabijati loptu u publiku i čekati kraj, jer da Dinamov branič izvuče batinu i zatuče riječkog napadača, to neće biti penal. S druge strane, ako riječki branič samo mrko pogleda Dinamovog igrača to će rezultirati crvenim kartonom i penalom čije će se izvođenje ponavljati, sve dok se ne postigne gol. I za kraj, jedna oklada. Kladim se u svojih deset tisuća eura prema samo deset vaših da će Dinamo pobijediti Lokomotivu, jer apsolutno je nemoguće da Dinamo ne pobijedi Lokomotivu. Pa vi sada recite da sam zloban, ali to je tako.
FANTASTIČNE VIJESTI U „IN MAGAZINU”
Da postoje ljudi koji su toliko neinteligentni da ih mogu zanimati svakakve gluposti, možemo se osvjedočiti gledajući jednu emisiju koja se emitira na privatnoj televiziji, a koja ide u predvečernjem terminu. Tu se mogu vidjeti razne jako važne novosti iz zemlje, ali i iz svijeta, jer nemojte misliti da su drugi puno pametniji od nas. Osim što smo mogli vidjeti dvije sestre blizankinje koje su dijelile odjeću i istog momka, tamo negdje u Americi, važna je i vijest da se jedna naša pjevačica najbolje osjeća bez šminke.
Ipak, najvažnija je vijest da se Lepa Brena poskliznula na koncertu i pala na stražnjicu. S obzirom na to da dotična dama vjerojatno ima osteoporozu, s obzirom da se nedavno teško polomila i slomila obje ruke, strahovali smo da se opet ozlijedila, a što ja ne želim nikome, ma kakve pjesme taj pjevao, ali na svu sreću izgleda da je samo natukla stražnji trap. Kažem – izgleda, jer su gospoda s televizije snimku pada pustili nekoliko puta da svi dobro vidimo. Brena je pala jer je imala ogromne štikle, a pošto je ona tu negdje moje godište, znači da žene u njenim godinama više koriste štap ili hodalicu, tako da nije ni čudo da je pala. Bila je toliko prisebna da uopće nije prestala pjevati, što znači da se ne radi o nekom incidentu, ma koliko ljudi s televizije to žele tako prikazati. U svakom slučaju – nepotreban i blesast prilog.
NAJAVA EUROVIZIJSKE POBJEDE JEDNE ČUDNE PJESME
Zanimljivo je to kako se na televiziji i na našoj medijskoj sceni daju nekontrolirane i čudne izjave. Jedna od tih je i ta da se onaj pjevač (Žan Hjudek ili tako nekako) sprema pobijediti na Eurosongu. Volim kada Hrvati u svijetu pobjeđuju, u sportu i kulturi svejedno pa sam, ne budi lijen, potražio i poslušao tu buduću „pobjedničku” pjesmu. Zove se tipično hrvatski „My Friend” što i nije tako loša ideja, ako uzmemo u obzir koliko gay populacija voli ovo natjecanje. Nadalje, pjeva je pola na engleskom, a pola na talijanskom, što je glupo, jer s tih govornih područja nikada nismo dobivali glasove. Bilo bi bolje da pola pjeva na ruskom, a pola na turskom. Nadalje, pola pjesme pjeva nekim ženskastim glasom, a pola preforsiranim belcantom, što sve skupa djeluje smiješno. On svejedno najavljuje da će pobijediti. Želim mu sreću s ovom srednjom žalosti, a ako se to dogodi, ja najavljujem da ću tjedan dana svaku večer ići u narodnjačke klubove. Može li postojati veća žrtva i kazna za jednog gradskog gospodina.
p.s. ovu pjesmu je pisalo, vjerovali ili ne, čak sedmero ljudi. Dalje nema svrhe komentirati.