Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Tajna pogibije Cristophera Marlowea

Autor: Ivan Stagličić

12.08.2012. 22:00
Tajna pogibije Cristophera Marlowea


Sam izbor ljudi s kojima se književnik našao u Deptfordu pomalo je čudan. Frizer i Skeres bili su faktički ljudi koje bismo danas nazvali obavještajnim podzemljem; kriminalci koji povremeno obavljaju i prljave poslove za državu. Robert Poley bio je mnogo više rangirani obavještajac, ali s nekim mrljama na karijeri. Nakon razbijanja Babingtonove urote bio je čak i uhićen pa potom pušten i konačno opet primljen u tajnu službu. Postoje autori koji drže da je upravo Poley stajao iza fingirane svađe i potom ubojstva Cristophera Marlowea
Među mnogim sumnjivim  nestancima s ovoga svijeta  kojima povijest obiluje, pogotovo kad su u pitanju  značajni i utjecajni ljudi, spada i ona engleskog pisca Cristophera Marlowea. Prema  službenoj inačici priče, Marlowe se predzadnjeg dana  svibnja 1593. s još tri prijana  našao u krčmi u Deptfordu  koju je vodila udovica Eleanor Bull. To je bilo selo pet  kilometara od Londona, a  osim Marlowea su se tu okupili Ingram Frizer, svojevrsni  probisvijet i varalica s mnogo  sudskih parnica iza sebe, Nicholas Skeres, Frizerov pomoćnik u prijevarama i Robert Poley, službenik kraljevske tajne policije.
Postolarev sin
Društvo je jelo pilo i veselilo  se čitavo prijepodne, a popodne su iskoristili da se prošeću  uz rijeku. Potom su se vratili u  krčmu na večeru i nastavak  pijančevanja. No kad je pijanka pristigla kraju, izbila je  svađa oko plaćanja vjerojatno  povećeg računa s obzirom na  cjelodnevnu aktivnost navedenih. Skeres i Poley će kasnije  na sudu kazati da je svađu započeo upravo Marlowe jer da  je napao Frizera bodežom i  dvaput ga zasjekao po glavi.  No, Frizer je tad oteo Marloweu bodež i ubo ga pokraj  oka i usmrtio ga na mjestu.  Frizer je bio uhićen, ali ubrzo i  pušten jer je sud donio odluku  da se tu radilo o samoobrani.  Marlowe je pokopan niti 48  sati nakon cijelog događaja,  stradavši u 29. godini života.
Cristopher Marlowe rođen  je u Cantenburyju u postolarskoj obitelji Johna i Catherine  Marlowe. Godina rođenja je  1564., a mjesec najvjerojatnije  veljača, budući da se zna da je  kršten 26. dana toga mjeseca, a  prema tadašnjim običajima su  se djeca krstila ubrzo nakon  rođenja. Školovao se u Kraljevskoj školi u rodnome gradu, a  potom je dobio stipendiju za  koledž Corpus Christi u Cambridgeu. Diplomiravši s 20 godina nastavio je školovanje za  današnji stupanj magistra, koji  mu uprava, međutim, nije  željela dodijeliti. Njegova česta  izbivanja iz kampusa potakla  su najrazličitija govorkanja od  kojih je za to doba najpogubnije bilo ono da je Marlowe  potajno postao rimokatolikom  i da se u Reimsu viđa s engleskim katoličkim izbjeglicama ili čak i školuje za rimokatoličkog svećenika. No te je  priče okončao Tajni savjet  kraljice Elizabete I. koji je pisao upravi koledža, a u dopisu  se, između ostalog, navodi da  se mladi znanstvenik “pri svim  svojim činima ponašao ispravno i diskretno i pritom Njezinom Veličanstvu učinio velike usluge”. Dodaje se i da o  njegovim poslovima ne bi trebali suditi oni koji o njihovoj  prirodi ne znaju ništa, iz čega  je sasvim razvidno da je Marlowe još kao student bio  uključen u redove engleske tajne službe. Stručnjaci vjeruju  da je u svom djelu “Pokolj u  Parizu”, koji se bavi Bartolomejskom noći, Marlowe opisao dio svojih aktivnosti u liku  tihog Engleskog agenta.
Umjetnik i špijun
Otišavši sa studija, Cristopher Marlowe se posvetio pisanju drama od kojih mu je  prva izvedena bila “Tamerlan  Veliki”, o Timur Lenku, mongolskom vojskovođi koji je započeo kao pastir. Drama je  postigla uspjeh i uskoro je uslijedio i drugi nastavak, a danas je stručnjaci smatraju djelom koje označava početak  zrele faze elizabetinskog kazališta. “Tamerlana Velikog”  slijedila su i druga djela, često  s povijesnom tematikom, a  Marlowe je ujedno i prvi  književnik koji je obradio legendu o dr. Faustu, temu koja  ne će prestati zaokupljati umjetnike sve do danas.
Je li se paralelno s književnim, Marlowe bavio i obavještajnim radom? To je pitanje na koje se ne može sa  stopostotnom sigurnošću odgovoriti potvrdno, ali mnogi  su pokazatelji koji ukazuju da  jest. Jednom prigodom je  1592. bio uhićen u nizozemskom gradu Flushingu pod  optužbom krivotvorenja kovanica u što su bili uključeni i  neki rimokatolički izbjeglice  iz Engleske. Premda je bio  poslan u Englesku kraljevskom rizničaru, lordu Williamu Cecilu Burghleyu, nije bio  uopće kažnjen, niti sudski gonjen. Mnogi vjeruju da su nizozemske vlasti zapavo omele  njegovu tajnu misiju u kojoj je  krivotvoreni novac trebalo  predati urotnicima Williama  Stanleya.
Puno ozbiljnija afera izbila  je, međutim, 1593. kad se  činilo da će Španjolci pokušati novi pokušaj invazije  Engleske, nakon što im je pet  godina ranije propao pokušaj  s “Nepobjedivom Armadom”.  Početkom svibnja te godine  po zidovima Londona znali su  često osvanuti prevratnički  plakati u kojima se prijetilo  protestantskim izbjeglicama  iz Francuske i Nizozemske.  Autor plakata se potpisivao  kao “Tamerlan”, a i stil je mnoge podsjetio na Marlowljev.  Kraljevski tajni savjet, ono isto tijelo koje se zauzelo za  Marlowea tijekom studija,  oformio je posebni istražni  odbor koji je dobio ovlasti  ulaska i pretresa doma svakoga tko im se učini sumnjivim.
Optužba za herezu
Odmah sutradan nakon osnivanja toga Odbora, 12. svibnja, njegovi su pripadnici bili  u stanu Thomasa Kyda i tijekom pretresa pronašli inkriminirajući materijal. Nije pak  bila riječ o urotničkim spisima, nego o traktatu koji je  ocijenjen kao heretički. U tekstu se na nekoliko mjesta negirala božanska priroda Isusa  Krista, za što se moglo dobiti i  smrtnu kaznu. Kyd je podvrgnut ispitivanju na kojem je  priznao da opasni spisi pripadaju Cristopheru Marloweu s kojim je dijelio smještaj  prije dvije godine. To je bilo  dovoljno da se za Marlowom  izda uhidbeni nalog, iako ni  ta, naizgled jasna činjenica nije bez kontroverzi. Naime, u  vrijeme izdavanja naloga  Marlowe je bio gost ni manje  ni više nego kod nećaka sir  Francisa Walsinghama, šefa  engleske tajne službe i člana  istog tog Tajnog savjeta.
U svakom slučaju, Marlowe  se nije skrivao, nego se pojavio pred Tajnim savjetom  20. svibnja, ali taj dan nije bilo  sastanka toga tijela pa mu je  naređeno da se nastavi redovito pojavljivati pred članovima Savjeta svaki dan, “dok  mu ne bude naređeno drugačije”, a morao je položiti i  kauciju te se ne udaljavati iz  grada. Trebao je i iznijeti svjedočenje do čega nikad  nije  došlo, jer je desetak dana kasnije Marlowe bio mrtav.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU