Sam izbor ljudi s kojima se književnik našao u Deptfordu pomalo je čudan. Frizer i Skeres bili su faktički ljudi koje bismo danas nazvali obavještajnim podzemljem; kriminalci koji povremeno obavljaju i prljave poslove za državu. Robert Poley bio je mnogo više rangirani obavještajac, ali s nekim mrljama na karijeri. Nakon razbijanja Babingtonove urote bio je čak i uhićen pa potom pušten i konačno opet primljen u tajnu službu. Postoje autori koji drže da je upravo Poley stajao iza fingirane svađe i potom ubojstva Cristophera Marlowea
Među mnogim sumnjivim nestancima s ovoga svijeta kojima povijest obiluje, pogotovo kad su u pitanju značajni i utjecajni ljudi, spada i ona engleskog pisca Cristophera Marlowea. Prema službenoj inačici priče, Marlowe se predzadnjeg dana svibnja 1593. s još tri prijana našao u krčmi u Deptfordu koju je vodila udovica Eleanor Bull. To je bilo selo pet kilometara od Londona, a osim Marlowea su se tu okupili Ingram Frizer, svojevrsni probisvijet i varalica s mnogo sudskih parnica iza sebe, Nicholas Skeres, Frizerov pomoćnik u prijevarama i Robert Poley, službenik kraljevske tajne policije.
Postolarev sin
Društvo je jelo pilo i veselilo se čitavo prijepodne, a popodne su iskoristili da se prošeću uz rijeku. Potom su se vratili u krčmu na večeru i nastavak pijančevanja. No kad je pijanka pristigla kraju, izbila je svađa oko plaćanja vjerojatno povećeg računa s obzirom na cjelodnevnu aktivnost navedenih. Skeres i Poley će kasnije na sudu kazati da je svađu započeo upravo Marlowe jer da je napao Frizera bodežom i dvaput ga zasjekao po glavi. No, Frizer je tad oteo Marloweu bodež i ubo ga pokraj oka i usmrtio ga na mjestu. Frizer je bio uhićen, ali ubrzo i pušten jer je sud donio odluku da se tu radilo o samoobrani. Marlowe je pokopan niti 48 sati nakon cijelog događaja, stradavši u 29. godini života.
Cristopher Marlowe rođen je u Cantenburyju u postolarskoj obitelji Johna i Catherine Marlowe. Godina rođenja je 1564., a mjesec najvjerojatnije veljača, budući da se zna da je kršten 26. dana toga mjeseca, a prema tadašnjim običajima su se djeca krstila ubrzo nakon rođenja. Školovao se u Kraljevskoj školi u rodnome gradu, a potom je dobio stipendiju za koledž Corpus Christi u Cambridgeu. Diplomiravši s 20 godina nastavio je školovanje za današnji stupanj magistra, koji mu uprava, međutim, nije željela dodijeliti. Njegova česta izbivanja iz kampusa potakla su najrazličitija govorkanja od kojih je za to doba najpogubnije bilo ono da je Marlowe potajno postao rimokatolikom i da se u Reimsu viđa s engleskim katoličkim izbjeglicama ili čak i školuje za rimokatoličkog svećenika. No te je priče okončao Tajni savjet kraljice Elizabete I. koji je pisao upravi koledža, a u dopisu se, između ostalog, navodi da se mladi znanstvenik “pri svim svojim činima ponašao ispravno i diskretno i pritom Njezinom Veličanstvu učinio velike usluge”. Dodaje se i da o njegovim poslovima ne bi trebali suditi oni koji o njihovoj prirodi ne znaju ništa, iz čega je sasvim razvidno da je Marlowe još kao student bio uključen u redove engleske tajne službe. Stručnjaci vjeruju da je u svom djelu “Pokolj u Parizu”, koji se bavi Bartolomejskom noći, Marlowe opisao dio svojih aktivnosti u liku tihog Engleskog agenta.
Umjetnik i špijun
Otišavši sa studija, Cristopher Marlowe se posvetio pisanju drama od kojih mu je prva izvedena bila “Tamerlan Veliki”, o Timur Lenku, mongolskom vojskovođi koji je započeo kao pastir. Drama je postigla uspjeh i uskoro je uslijedio i drugi nastavak, a danas je stručnjaci smatraju djelom koje označava početak zrele faze elizabetinskog kazališta. “Tamerlana Velikog” slijedila su i druga djela, često s povijesnom tematikom, a Marlowe je ujedno i prvi književnik koji je obradio legendu o dr. Faustu, temu koja ne će prestati zaokupljati umjetnike sve do danas.
Je li se paralelno s književnim, Marlowe bavio i obavještajnim radom? To je pitanje na koje se ne može sa stopostotnom sigurnošću odgovoriti potvrdno, ali mnogi su pokazatelji koji ukazuju da jest. Jednom prigodom je 1592. bio uhićen u nizozemskom gradu Flushingu pod optužbom krivotvorenja kovanica u što su bili uključeni i neki rimokatolički izbjeglice iz Engleske. Premda je bio poslan u Englesku kraljevskom rizničaru, lordu Williamu Cecilu Burghleyu, nije bio uopće kažnjen, niti sudski gonjen. Mnogi vjeruju da su nizozemske vlasti zapavo omele njegovu tajnu misiju u kojoj je krivotvoreni novac trebalo predati urotnicima Williama Stanleya.
Puno ozbiljnija afera izbila je, međutim, 1593. kad se činilo da će Španjolci pokušati novi pokušaj invazije Engleske, nakon što im je pet godina ranije propao pokušaj s “Nepobjedivom Armadom”. Početkom svibnja te godine po zidovima Londona znali su često osvanuti prevratnički plakati u kojima se prijetilo protestantskim izbjeglicama iz Francuske i Nizozemske. Autor plakata se potpisivao kao “Tamerlan”, a i stil je mnoge podsjetio na Marlowljev. Kraljevski tajni savjet, ono isto tijelo koje se zauzelo za Marlowea tijekom studija, oformio je posebni istražni odbor koji je dobio ovlasti ulaska i pretresa doma svakoga tko im se učini sumnjivim.
Optužba za herezu
Odmah sutradan nakon osnivanja toga Odbora, 12. svibnja, njegovi su pripadnici bili u stanu Thomasa Kyda i tijekom pretresa pronašli inkriminirajući materijal. Nije pak bila riječ o urotničkim spisima, nego o traktatu koji je ocijenjen kao heretički. U tekstu se na nekoliko mjesta negirala božanska priroda Isusa Krista, za što se moglo dobiti i smrtnu kaznu. Kyd je podvrgnut ispitivanju na kojem je priznao da opasni spisi pripadaju Cristopheru Marloweu s kojim je dijelio smještaj prije dvije godine. To je bilo dovoljno da se za Marlowom izda uhidbeni nalog, iako ni ta, naizgled jasna činjenica nije bez kontroverzi. Naime, u vrijeme izdavanja naloga Marlowe je bio gost ni manje ni više nego kod nećaka sir Francisa Walsinghama, šefa engleske tajne službe i člana istog tog Tajnog savjeta.
U svakom slučaju, Marlowe se nije skrivao, nego se pojavio pred Tajnim savjetom 20. svibnja, ali taj dan nije bilo sastanka toga tijela pa mu je naređeno da se nastavi redovito pojavljivati pred članovima Savjeta svaki dan, “dok mu ne bude naređeno drugačije”, a morao je položiti i kauciju te se ne udaljavati iz grada. Trebao je i iznijeti svjedočenje do čega nikad nije došlo, jer je desetak dana kasnije Marlowe bio mrtav.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU
najnovije
najčitanije
Hrvatska
Zatvoreni dio
Vlada razriješila gospićkog gradonačelnika Karla Starčevića, vodi ga Vladin povjerenik
Kultura
Pjesnička večer
Editi Vlahov dodijeljena nagrada »Joja Ricov«
Scena
Zsa Zsa
Domaća pjevačica kroz suze: Cijeli život nisam dobro, jako sam tužna osoba
Županija
Ponešto za svakoga
USKRS U PAGU: Povodom blagdana TZ i Grad pripremili bogat program
KK Zadar
ABA liga, 25. kolo
Košarkaši Zadra ostali bez važnih bodova u srazu s FMP-om
Županija
U POLA SATA
Nin opet poplavljen!
Županija
TURIZAM NA OTOCIMA
PROFESORICA ČUKA: “Vir je ekstremni primjer pretjerane i nekontrolirane gradnje”
Zadar
TUŽNA VIJEST
Preminuo fra Josip Vrdoljak, višegodišnji gvardijan i župnik u Zadru
Zadar & Županija
NOVI SKANDAL
Skoro 5 milijuna eura moćnom zadarskom HDZ-ovcu za privatni hotel
Zadar
PANEL RASPRAVA