Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Rekvijem za Adriju

12.10.2013. 22:00


Zadarska tvornica ribljih konzervi Adria je pred nestajanjem, makar trenutačno izgleda kako se sve vraća na stanje od prije godinu dana. Većinski vlasnik Miodrag Lacić bi se, nakon odlaska dvojca Badurina – Lisica, ovog tjedna trebao vratiti za kormilo Adrije jer je jednogodišnji zakup istekao, a odobrena mu je i predstečajna nagodba. Onaj zanimljivi poslovni dvojac u međuvremenu dalje grana poslove, postali su uvaženi pa ugošćuju bivšeg predsjednika države, pozivani su i na prijame kod sadašnjeg predsjednika. A čast i ugled izgradili na plaćama radnika od 2.300 kuna, ništa ne znači ako koji put onako za osobno zadovoljstvo šmrknu koju štraftu, ili koju tvornicu. U Gaženici su izgleda zasada napravili što su htjeli, prevezli nekoliko važnih strojeva u Stankovce i preuzeli glavni posao s Podravkom.
Lacić se vraća u Gaženicu na ogromne dugove i na očerupanu tvornicu. Izgledi da Adria d.d. opstane su minimalni, jer vrlo skoro treba početi vraćati te reprogramirane dugove, a pitanje je odakle će to moći. Jer još uvijek se ne zna tko će to biti Adrijin strateški partner. Nema izgleda da to bude Konzum, ili možda sada najmodernija tvornica ribljih konzervi u Europi Bezmalinovićeva Sardina iz Postira na Braču. Po jednoj varijatni to će biti upravo Ostrea, a kako će to funkcinirati nakon svega teško je i zamisliti.
Propast Adrije je zapravo počela prodajom brenda Eva Podravci prije deset godina. To je navodno bio aranžman samog Miodraga Lacića koji je nešto ranije postao većinski vlasnik Adrije kupnjom paketa dionica od Fonda za privatizaciju za samo milijuna maraka, jasno ne iz svog džepa nego iz Plimexa. Lacić inače ima poseban talent da za sobom ostavlja pustoš, od već zaboravljene Dalme, preko Plimexa i tvornice zaštitne odjeće Dimo, sada do Adrije. A usput je upropastio potencijalno najperspektivniju proizvodnju morskih pastrva, a pri svemu tome i osobno dužan državi skoro sedam milijuna kuna.
Za zadarske je prilike značajno kako se ovim pitanjima malo tko bavi, medijima je atraktivnije pisati o nekakvim zavjesama ili novim automobilima u voznom parku gradske uprave. Navodno zato jer se tu radi o proračunskom novcu. A i u slučaju Adrije se radi o proračunskom novcu jer nestanak 300 radnih mjesta u Adriji znači gubitak od oko 200 tisuća kuna mjesečno proračunskog novca. To je oko 2,5 milijuna kuna godišnje jer toliko se izdvaja za poreze i doprinose iz onih crkavica od plaća u Adriji. Uz to radi se o egzistenciji tristotinjak obitelji, ali sve je to većini novinara daleko, jer nitko nije sazvao nekakvu konferenciju za novinare.
Pred našim očima eto nestaje jedna tvornica koja je u Zadru postojala više od 60 godina. Moglo bi se reći slično kao što je prije deset godina nestala Tvornica duhana ili još ranije brojne druge. Nema reakcija iz Gospodarske komore, Grada, Županije, političke stranake se bave pločama s ćirilicom, udbašima, lustracijom i Domovinskim ratom. A o egzistencijalnim pitanjima građana samo onako usput.
Adria je, kao, samo pitanje privatnog biznisa, ali nije jer se radi o još 300 radnih mjesta koja upravo nestaju pred našim očima.