Ravno do dna

Unatoč minimalnom vodstvu dobrim dijelom utakmice, igrači Miroslava Čačića ponovno su pokleknuli kada se od njih očekivalo suprotno – u već tradicionalno lošoj završnici

Rukometašima Zadra 13. je kolo moglo biti itekako sretno. Za zaključiti jesenski dio prvenstva preostala im je još zaostala utakmica s Prelogom (18. prosinca), a slavlje u subotnjem ogledu sa Županjom dovelo bi ih u priliku da uoči posljednjeg polusezonskog dvoboja jedini iz kvarteta davljenika (Prelog, Mladi rudar, Umag i Zadar) naprave bodovni iskorak. Naime, njihovi su konkurenti doživjeli očekivane poraze u 13. kolu, te je na “plavima” ostalo da potvrde prednost domaćeg terena, ali i naizgled novopronađenu dobru formu iz Kup ogleda s Biogradom. Dakle, sve je bilo spremno za toliko iščekivano hvatanje prvoligaškog priključka. Sve je bilo spremno, ali ne i domaća momčad.
Unatoč minimalnom vodstvu dobrim dijelom utakmice, igrači Miroslava Čačića ponovno su pokleknuli kada se od njih očekivalo suprotno – u već tradicionalno lošoj završnici. Na ruku im je išlo odlično izdanje vratara Cote koji je, usput rečeno, jedan od rijetkih koji je u srazu sa Županjom zaslužio pozitivnu ocjenu, ali i činjenica da su na parketu proveli nemalih 12 minuta s igračem više. No sve je to bilo uzalud. Solidnu defenzivnu rolu nikako nisu mogli povezati s napadom. Bilo je, naravno, grešaka i u obrani, posebice kod zatvaranja Milišića – prvog strijelca utakmice i najboljeg u gostujućim redovima, no kada bismo krenuli sa seciranjem svih propusta, ovaj bi se tekst mogao pisati u nastavcima.
Napad su Zadra, dakle, ponovno obilježili solo prodori i njihovi pokušaji iz mogućih i nemogućih situacija, zapucani ziceri, i pod svaku cijenu inzistiranje na guranju lopte prema crti, odnosno Suraću.
Pad Zadra u završnici utakmice dogodio se nakon što je sedam igrača na terenu provelo gotovo 50 minuta. Izuzev kratkotrajne epizode Humbolta na desnom vanjskom, ostatak je momčadi glavninu susreta promatrao s klupe. Logično, rekli bi zagovaratelji angažmana iskusnijih igrača kao jedinih glasnika spasa; no ako je se zna da od starijih/iskusnijih redovito treniraju samo dvojica (prema Čačićevim riječima), a oni koji odrađuju treninge ne igraju, Zadar će i u nastavku Prvenstva biti prisiljen olako ispuštati bodove. Matematika je u ovom slučaju više nego elementarna. Zadar se tako doveo u situaciju sličnu prošlogodišnjoj: stagnacija mladih danak je ambicijama, a one su nažalost ponovno bliže utopiji nego realnosti.
Sastav iz Mocira krenuo je ravno prema dnu, no na klupskim je instancama i trenerima da pokušaju spasiti ono što se spasiti može. Sezonu s četiri boda iz 12 utakmica teško, međutim, ispadanjem iz Prve HRL ne mora sve biti izgubljeno.