Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Moje ovlasti nisu apsolutističke

Autor: Viktor Bogut

13.01.2013. 23:00
Moje ovlasti nisu apsolutističke


Održat ćemo čitav niz radnih sastanaka. Postoji mnogo odluka koje moramo donijeti. I to zajedno. Moramo definirati izborne modele, na neki način sudjelovati i u raspodjeli novaca, određivati koeficijente


Nimalo neočekivano poznati jedriličarski stručnjak Edo Fantela nedavno je imenovan novim predsjednikom Vijeća za natjecanje Hrvatskog jedriličarskog saveza, odnosno novim izbornik jedriličarske reprezentacije. Dovoljno je napomenuti da je Edo Fantela trener Šimi Fanteli i Igoru Mareniću pa da se zaključi da adekvatnije osobe za ovaj posao nije bilo.
– Bilo je očekivano moje imenovanje. Nije bilo ništa dogovoreno, ali nekako je bilo logično da preuzmem tu funkciju – objasnio je Edo Fantela, koji će i dalje ostati trener Šimi i Igoru, ali će ovaj put dobiti i jednu novu, vrlo odgovornu funkciju.
– Sa Šimom i Igorom sigurno ću raditi do Olimpijskih igara u Riju 2016. godine.
Mjesto izbornika hrvatske jedriličarske reprezentacije ipak se razlikuje od uvaženog pojma izbornika nekog sportskog kolektiva.
– Zapravo moja funkcija formalno je predsjednik Vijeća za natjecanje Hrvatskog jedriličarskog saveza. Istina je da sam izbornik, ali nemam apsolutističke ovlasti. O svakoj odluci odlučivat će cijelo vijeće.
Nema zastoja
U vijeću se uz Eda Fantelu nalaze Robert Sandalić, Damir Nakrst, Zlatko Tartitaš i Jozo Višić. Izabrana petorka imat će vrlo odgovornu funkciju u idućem razdoblju.
– Za početak ćemo održati čitav niz radnih sastanaka. Postoji mnogo odluka koje moramo donijeti. I to zajedno. Moramo definirati izborne modele, na neki način sudjelovati i u raspodjeli novca, određivati koeficijente. Moja titula izbornika nije klasična kao recimo u nogometu. Jedrenje je ipak pojedinačni sport, a mi smo tu da postavimo pravila, da šaljemo natjecatelje na svjetska i europska prvenstva i sada uskoro na Mediteranske igre.
Znači nećete se miješati u rad seniorskih posada?
– Seniori već imaju svoje programe i planove, koje dostavljaju i koje ovjerava HJS. Oni su u praksi samostalni, a mi određujemo pravila, određujemo preraspodjelu financijskih sredstava i to na temelju ostvarenih rezultata.
Odmah nakon imenovanja na mjesto izbornika dali ste do znanja da ćete veću pažnju posvetiti radu s mlađim kategorijama. Što to konkretno znači? Je li došlo do zastoja u radu s mladim jedriličarima u Hrvatskoj?
– Nikako ne bih rekao da je došlo do zastoja. Mi nemamo mali broj jedriličara. Definitivno imamo velik broj, ali te mlade i talentirane jedriličare se mora slati na što više natjecanja. Tako da treba postaviti i pitanje financiranja, rada klubova, poticaja. U tu problematiku uz HJS moraju ući i klubovi te na kraju krajeva i HOO. Sigurno da je san svakog mladog jedriličara nastup na europskim i svjetskim prvenstvima pa u konačnici i na Olimpijskim igrama, ali put do toga je, zaista dugačak. Pogotovo u jedrenju i zato HJS mora pratiti taj put.
Znači novac je problem?
– Sigurno. Mi smo mala, ne tako bogata zemlja. Relativno smo siromašan savez i teško je usmjeravati novce u svim smjerovima. Sigurno da je velik dio sredstava odlazio na naše olimpijce, što je i logično jer smo imali niz posada koje su se borile za olimpijsku medalju, ali pri tome se, ipak dogodio mali zastoj prilikom podrške mladim posadama.
I tom zastoju dakle treba stati na kraj?
– Da. Valja maksimalno potaknuti mlađe uzraste i rad s njima, preusmjeriti sredstva i pomoći klubovima. S druge strane valja otvarati i kampove gdje će nalaziti ti mladi jedriličari i koji će tada dobiti priliku raditi s najboljim trenerima u određenoj klasi. U svakom slučaju treba ojačati rad s mladima.
Jedrenju treba vremena
Spomenuli ste da je put od talentiranog jedriličara do vrhunskoga seniorskog rezultata dug, ali stječe se dojam da je taj put možda i duži negoli u većini sportova.
– Jedrenje je sport gdje efekti stižu kasno, pogotovo ako se gleda neke druge sporove. U plivanju sa 18 godina možete doći do svjetskog ili olimpijskog zlata. Sa 18 godina u jedrenju je čudo ako si juniorski prvak. Ono što su napravili Šime i Igor ipak spada u čuda. Kod jedrenje mnogo kasnije možeš očekivati da ćeš doći u priliku za osvajanje olimpijskog odličja. Sada samo zamislite koliko je vremena potrebno da mladi jedriličari sa 14-15 godina dođu do svog vrhunca. Taj put je, zaista dugačak i mnogi na tom putu propadnu. Zaista je dalek put od odličnog kadeta do odličnog seniora i mi ne smijemo dopustiti da se ti kadeti, našom greškom, na tom putu izgube.
Spomenuli ste da vam ni školski sustav ne ide na ruku?
– Danas mladi jedriličari moraju provoditi mnogo sati na moru i moraju mnogo nastupati. Ni osnovnoškolski sustav, ni srednjoškolski niti fakultetski sustav nam definitivno ne idu na ruku i to je veliki problem hrvatskog sporta općenito. Nema dobrog sustava koji će pratiti talentirane sportaše, sve su to nekakve poluvarijante. Mi s naše strane jednostavno moramo pokušati utjecati preko ministarstva, preko HOO da se to promijeni.