Partenon promašaja

Vlada je valjda mudrija od Vijeća ekonomskih mudraca kada ih je uspjela privoljeti na prolongiranje hitnih antirecesijskih mjera, a nepresušnim vrelom premijerove mudrosti mnogi su već nazvali i najavu “pada” drugog mirovinskog stupa koji se iznenada svrstao u cijeli Partenon promašaja.
I dok se u Vladi trude objasniti kako su nakon toliko godina konačno izračunali da se drugi stup ne isplati jer su mirovine niže nego samo iz prvog stupa obveznog osiguranja, premijeru i financijeru Šukeru predbacuje se da bi otvaranjem mogućnosti prelaska u prvi stup, namaknuli u proračun milijarde kuna i pokrpali proračun koji puca po šavovima, ali se ne da ispuhivati prije lokalnih izbora.
I ako se prihvati premijerova izjava kako se brine za dobrobit umirovljenika ostaje u zraku pitanje zašto se tek sada izlazi s tako šokantnim otkrićem o promašenom drugom stupu kada se čuju priznanja da su i oni u čije se vrijeme rađala mirovinska reforma, a i oni koji je dalje nisu razvijali, izračunali da drugi stup neće biti osobito isplativ i čvrst potporanj. Zašto su se onda odjednom svi začudili kada su prve drugostupaške mirovine isplaćene u nižem iznosu nego da su isti umirovljenici stajali s mirom u prvom stupu. Cinizmu nigdje kraja.
Oni koji su uplaćivali u drugi stup osjećaju se zbunjeni i prevareni ne želeći još uvijek shvati da se bombastične reforme često nakon nekog vremena opet reformiraju kao promašene. U posljednje se vrijeme teško oteti dojmu kako se u vlast uvukla panika pa se više nikakve Šukerove umirujuće misli i prognoze ne prihvaćaju bezrezervno. Osim toga, zasada se rješavanje svih problema svelo samo na osnivanje povjerenstava, krojenje akcijskih planova, formiranje vijeća i ekspertnih skupina, a prave akcije nigdje, povjerenja sve manje.
Tamo gdje počinje politika, završava ekonomija.
Vlada ima izvršnu vlast i stručnjaci doista mogu samo sugerirati, gospodarstvenici upozoravati i zahtijevati, oporba predlagati, no konačnu riječ ima najveći od svih mudraca – premijer Sanader, a on neće dozvoliti da se potezi njegove Vlade minoriziraju i previše nadograđuju. To je s političke strane posve shvatljivo, a nitko ne zna kako bi se u postojećoj situaciji snalazio netko drugi. Ono što ipak treba zabrinjavati jeste preveliki upliv politike u rješavanje ekonomske krize, a u njoj opet važnog sustava kao što je mirovinski.
Komentare oporbe gotovo ne treba niti slušati jer će uvijek biti protiv Vlade, a Vlada opet oporbu, već i samim time što je oporba ne propušta smjestiti na rezervnu klupu na kojoj mora strpljivo čekati svoje vrijeme kada bi eventualno mogla ući u utakmicu. Cijenu nadmudrivanja platit će građani.
Drugi mirovinski stup se zaklimao, Davodrko Vidović iz SDP-a, ministar zdravstva i socijalne skrbi u Vladi koja je pokrenula mirovinsku reformu, drugi stup ne smatra promašajem, smatra samo da se u njega postupno trebalo povećavati izdvajanje, a to što nije, kriva je, naravno, HDZ-ova Vlada. No, svih ovih godina iako Vidović tvrdi suprotno, nije se posve jasno i glasno čuo glas njegove stranke da će se drugi stup urušiti ne bude li se učvršćivao.
Udruženje mirovinskih fondova upozorava da bi rušenje drugog stupa moglo dovesti do raspada hrvatskog tržišta kapitala pa će nakon suprotnih stavova, kao i obično, famozna ekspertana skupina pokušati proniknuti u premijerovu viziju.