17 °C
Online izdanje
Utorak, 27.lipnja 2017.
Vi ste ovdje:  Home » Zabava
RSS feed
Današnji broj
Zabava
Povratak
Na dočeku u Draganiću potekle su i suze
Piše: Nenad Marčina

U sedam sati i 45 minuta pregazilo se 37, 56 kilometara, odnosno na brojčaniku se pojavio broj od 49.551 koraka. U prosjeku svaki korak je iznosio 75, 80 centimetara. Naime, to je bila ruta „nogozugom" od početka starta zvanog Lučko do Draganića, u hodočašću hrvatskih branitelja naziva „Milijun koraka".

Doček u Draganiću bio je veličanstven, dirljiv, potekle su suze radosnice. Evocirale su se uspomene, zborilo se o Dolini kardinala, krašićkom kraju, o duhovnosti Alojza Stepinca, Franje Kuharića i Juraja Jezerinca.  Prije samog grada Jastrebarskog naletili smo na niz strvina, ugunilu lisicu, jazavca, vuka, uz same nogostupe. Usputni komentar je bio da su jastrebovi uginuli u svom prirodnom staništu. Fotografirali smo se uz bistu kardinala Franje Kuharića, spomenuvši se njegove mlade mise, na kojoj je tadašnjim mladomisnicima nadbiskup Alojzije Stepinac izrekao poznatu rečenicu „Šaljem vas u krvavu kupelj".

Najstariji novogradišćanski hodočasnik, 65-godišnji Željko Brčić- Duša prisjetio se dobročinstva mons. Jurja Jezerinca u svojoj dvogodišnjoj službi kapelana u Novoj Gradiški. Vrijeme je bilo idealno za pješačenje. Prepričavaju se vedrije dogodovštine, prosipaju se vicevi, vlada opće raspoloženje. Nakon kišnih kapi pojavio se lagani povjetarac sjeverca.   Čuje se lavež pasa. Okruženi smo građevinskim i drvnim tvrtkama, veletrgovinama, bistroima. Nažalost, pažnju nam privlače i oronule zgradurine odavno ugašenih pogona. Obiteljske kuće, kombinacije drva, cementa i opeke. Različitost ukusa. Šarolikost na djelu, niz dovršenih i nedovršenih fasada, od onih tmurnih pa do veselijih „kolura". Na livadama primjećujemo pokoju jahačicu u sedlu prekrasnih garavih ljepotana. Tako je i s ostalim domaćim blagom, rijetko se vidi koja krava ili ovca.

Uz radosne i ohrabrujuće pozdrave vlasnika automobila, kamiona, domaćina, dopješačili smo do našeg odredišta, općinskog središta mjesta Draganić. Na ugibalištima se događaju dirljivi susreti s majkama, ženama, staricama. Anica Livaja, supruga Smiljka, ratnog vojnoj invalida Domovinskog rata, uz molitvu u tišini poželjela je nama hodočasnicima sretan i blagoslovljen put.  U stopu nas prati naš fotograf i snimatelj Alen Kocić Koc. Nismo svjesni njegove nazočnosti, tu je s nama, ali je uglavnom nevidljiv.

Nakon 36,4 kilometara pješačenja na udaljenosti od 1,5 kilometra na zidnom muralu zapazili smo i brojke 750, te 1249 te na diplomatskom francuskom jeziku objašnjenje Plemenita Općina Draganić. Povijesne  brojke uspostave plemenite općine, daleke 1249. , te 750. proslave jubileja. Mjesto kapela, športa, tradicije, umjetnosti...i naravno hrabrih i odvažnih hrvatskih branitelja. U toj slikovitoj oazi duhovnosti, nepokoljebljivosti i prkosa dočekali su nas veterani, branitelji i općinski čelnici. Uz bogati domjenak zborilo se o sadašnjosti i mogućoj boljoj budućnosti draganićkog kraja. Ali nažalost se čuo i vapaj. Mladost se nakon studija na hrvatskim sveučilištima ne vraća, ostaju u metropoli ili u Rijeci, poneki i u Zadru, ili odlaze trbuhom za kruhom preko „grane". Dobna struktura je nepodnošljiva. Naravno, bilo je i onih dirljivijih trenutaka, nezaboravnih ratnih sjećanja. Kolege s ratišta susreli se prvi puta nakon dvadesetak godina.

Nakon nekoliko riječi dobrodošlice Stjepana Bencetića, načelnika Općine i Josipa Bencetića, predsjednik UDVDR- a, ogranak Draganić, poklonjena je monografija ratnog puta općine Draganić te su upućene tople riječi zahvale za srdačan doček od strane Arsena Grande, predsjednika UHDDR -a, ogranak Nova Gradiška. Uputili smo se prema kapeli sv. Križa smještenoj na draganićkoj postaji podignutoj u spomen poginulim braniteljima 124. brigade. Za sedamnaest hrvatskih branitelja, mladića i onih u najboljoj muževnoj dobi, 8. studenog 1991. godine u 14.02 sata bio je kraj ovozemaljskog života. Pokosiše ih podmuklim napadom zrakoplovi omražene jugoslavenske soldateske. Ispred mjesta pogibije na zidu vječne tuge upisano je 17 imena poginulih branitelja. Tišina koja traje i traje. Tuga nas obara s nogu. U mislima pitanje ostaje bez odgovora.  Zar je to moguće, na brisanom prostoru „zvijeri piloti"  ubiše svoje vršnjake. Pijetetom uz molitvu i paljenjem svijeća na spomeniku braniteljima, s porukom trajnih odjeka istine o Domovinskom ratu krenuli smo starim trgovačkimm - karavanskim putem prema našem domaćinima, gospodarima Ivani i Saši Žugečiću. Pripremljeni su bogata večera, doručak i spremljena potputina za dalje pješačenje. Zbog vremenskog tjesnaca nismo uspjeli posjetili obiteljsku kuću Ivana Biličića i Marije Barković, djeda i none Billa Belichicka, jednog od najboljeg trenera momčadi u povijesti američkog nogometa.

Trenutno nema komentara

Komentiranje više nije dostupno
Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr