Zoran Milanović još četiri godine na čelu stranke

Članovi SDP-a dali su povjerenje Zoranu Milanoviću za još četiri godine na čelu stranke, i to po modelu jedan član-jedan glas. U situaciji u kojoj se na listiću našlo samo jedno ime, Milanovićevo, ta se procedura čini i skupa i gotovo bespotrebna, no kako je Milanović sam rekao – demokracija je katkad i dosadna, ali i Obama, Blair i Merkel izabrani su također kao jedini kandidati.
Tako se pokazalo da je inovativna demokratska procedura jedan čovjek-jedan glas, u čemu je SDP prvi u Hrvatskoj, na prvom testu za šefa stranke postala samoj sebi svrha, a Milanovićev ukupni politički trijumf donekle i umanjila.
No, SDP ima i niz drugih inovativnih rješenja: na izbornoj konvenciji 2. lipnja na kojoj će biti prisutno gotovo 2.500 delegata, tako će se najprije između 34 kandidata birati 17 članova Predsjedništva, a potom među njima u drugom krugu u četiri potpredsjednika. Kako je poznato, među kandidatima su redom SDP-ovi ministri, osim Ante Kotromanovića i Slavka Linića, a dio njih već je u javnosti istaknuo i javnu kandidaturu za potpredsjednike, primjerice Gordan Maras ili Željko Jovanović, te Milanka Opačić za koju se procjenjuje da je zapravo i jedini favorit – ona je aktualna potpredsjednica stranke i Vlade, a pomaže joj i činjenica da je žena, budući da SDP-ovci jako paze na žensku kvotu. Članovi Predsjedništva biraju se modelom koji neki smatraju ziheraškim, primjerice Obersnel, jer se potpredsjednička kandidatura ne treba javno isticati prije same konvencije, a drugi pak poštenim i fer, poput Arsena Bauka ili Miranda Mrsića, koji se slažu da je time na najpošteniji mogući način spriječena “krvnička” predizborna kampanja i svima pružena jednaka šansa. “Fer je da ljudi vide kako su prošli za šire Predsjedništvo, a da onda temeljem atmosfere na samoj konvenciji odluče imaju li šanse da se na licu mjesta kandidiraju za potpredsjednike. I sam ću tako odlučivati o svojoj kandidaturi”, kaže Mrsić.
Od 17 članova Predsjedništva 13 se bira po regionalnoj kvoti – po dva iz pet regija, i tri iz Zagreba, a četiri iz ukupnog broja glasova na nacionalnoj razini od svih delegata. No, kako je u nekim regijama niz kandidata i puno više delegata nego iz drugih, primjerice iz Zagreba gdje se natječe većina ministara, ili Rijeke i Splita, to znači da će nekima biti dovoljno možda i tristotinjak glasova na prođu, na primjer onima iz Slavonije ili sjeverne Hrvatske, a drugima ni 1.300 glasova neće garantirati lak ulaz u Predsjedništvo. Neminovno je da pritom iz igre ispadnu i neki vrlo jaki kandidati – takva je matematika.
Ono što je najinovativnije u cijelom procesu jest činjenica da SDP-ovi delegati na konvenciji, čiji je zadatak dakle izabrati 17 imena, neće uopće morati i zaokružiti 17 imena da bi njihov listić bio važeći.
– Naš je princip da listić vrijedi i ako je zaokruženo i samo jedno ime na njemu. Moguće je da se nekom delegatu ne sviđa nitko osim jedne osobe od ponuđene 34, i to je za nas sasvim legitimno. Uostalom, demokracija nije ništa drugo nego pravilo s kojim se svi slože, kaže o ovoj neobičnoj demokratskoj praksi “master mind” SDP-ovih procedura, ministar uprave Arsen Bauk. Čak je bilo i razmišljanja da se priznaju i listići s više od 17 zaokruženih imena, no od toga se ipak odustalo jer bi znatno uporilo brojanje glasova.
S obzirom da komplicirani SDP-ov model ionako može zbog svojih jednadžbi izbaciti iz igre i neke sasvim ozbiljne kandidate za najviše funkcije već u prvom, a kamoli drugom krugu, ova ideja o priznavanju listića s manje zaokruženih imena od 17, dodatno može učiniti napetim izbore 2. lipnja. Hoće li SDP-ova demokracija “pojesti” svoju djecu, odnosno neka od najjačih imena, uskoro će se vidjeti.