Četiri desetljeća duga izložba slikarskog Robinzona

Teško je reći kakav sam ja umjetnik. O tome uopće ne odlučujem sam, jer ja sam samo posrednik između onoga što bi trebalo biti i onoga što jeste. Smatram da je svaka slika neki naš individualan doživljaj

Ivan Šulić-Brko, 75-godišnji akademski slikar iz Velog Iža stvara i izlaže u Galeriji Phoenix, nesvakidašnjem izložbenom ateljeu na otoku Ižu, jednom od 18 naseljenih otoka zadarskog arhipelaga. Više od četiri desetljeća, od 1970. godine Šulić vlastitim izlagačkim eksponiranjem pomaže sredini da izbjegne provinciju i letargiju kakva se zna dogoditi manjim mjestima, naročito otočnim.
Duša i srce Iža
– Ovo mi je treća u nizu iških galerija-ateljea. Ovdje sam zahvaljujući udruzi “Iž u srcu” koja je i duša i srce iškog kulturnog i društvenog života, govori Ivan Šulić-Brko dok zvona sa zvonika Župne crkve sv. Petra  i Pavla, apostolskih prvaka, koja se prvi puta spominje  1341. godine, pozivaju na večernju.
Iako je Veli Iž naseljen već u prapovijesti, a u liburnsko doba bio značajnim središtem, nažalost, kao i sva zadarska otočna mjesta, još uvijek ima više kuća nego stanovnika. Ipak, ovu Išku galeriju godišnje, uglavnom tijekom turističke sezone, posjeti nekoliko tisuća posjetitelja, usprkos činjenici da nije u vidokrugu prizemlja već na katu zgrade, iznad kafića.
– Otok s 500-600 otočana je ipak mala sredina, nije lako raditi izložbe. Često se u zimskom periodu zapitate: komu, čemu, zašto? Međutim, moji Ižani su mi u venama, Iž mi je u srcu i duši, tvrdi Šulić čije je ime dugo nazočno na hrvatskoj likovnoj pozornici, rasterećeno uspjeha pod svaku cijenu, okrenuto ležernosti i iskrenosti u komunikaciji s publikom.
Ono što Šulića odvaja od drugih likovnih stvaralaca je njegova trajna izvornost, likovna opsesija kuju crpi u iškom glagoljaškom prostoru i etici mediterana koju nosi u svom likovnom obzoru. Možda i nije želja toliko nazočna da ne sliči na druge, ali je činjenica da na druge ne sliči. Ta izvornost, bez obzira što o tome misle likovni kritičari je predznak za stvaranje, za ljepotu.
– Teško je reći kakav sam ja  umjetnik. O tome uopće ne odlučujem sam, jer ja sam samo posrednik između onoga što bi trebalo biti i onoga što jeste. Smatram da je svaka slika neki naš individualan doživljaj, navodi slikar dok nam nudi iške suhe smokve i rogače i domaću rakiju, u nesvakidašnje atraktivnom umjetnikom prostoru ‘ni na nebu ni na zemlji’, u potpunosti ispunjenom Šulićevim raznoraznim likovnim radovima.
Nebo, more, brodovi, ptice, ribe, ljudi, sunce, goli kamen, vinogradi, maslinici, portreti kuća, crkva, križevi, ulice, porta, vedute, prozori, vrata, slike iških situacija punih preljeva akvarelnih i pastelnih boja. Realno i realistički, s ponekim otklonom u impresionističku maniru ili s izletom u ekspresionističku maniru. Budućnost u bojama koje Šulić upisuje kao znakove duboke vjere u pobjedu istine.
Otok kao inspiracija
– Slikarstvo je moj identitet, kao klorofil kroz kojeg dišem. Naravno da je kroz tu činjenicu boja najvažniji dio mojega izražaja. Ovdje na mom otoku nalazim inspiraciju za slikanje i stvaranje, reći će Šulić koji je slikar, ali i često slikarski kroničar svog sela, svog otoka, svojih ljudi.
Iž je ponosan što ima ovakve ljude, uspješne i nadasve dobre duše koje osjećaju pripadnost ovom podneblju. Međutim, rijetko koja galerija danas kod nas, naročito ona na udaljenom otoku, može preživjeti od prodaje slika. Štoviše, mlađi ljudi, potvrđuje nam to i Šulić, sve rjeđe uopće kupuju slike.
– Moderniji način gradnje kuća i stanova više i ne trpi puno slika na zidovima, što u šali što u zbilji veli Šulić dodajući kako će, na sreću, uvijek postojati potreba za kupnjom slika pa odnosile se one tek na darove za kojekakve prigode poput vjenčanja, rođendana, godišnjica ili useljenja, rijetko za sebe.
Njegove slike bude naše uspavane senzore za radost viđenja. Ako osjećate strast prema nečemu, kao Šulić prema slikarstvu onda ćete, simbolički, moći pomicati i planine.
– Uvijek tvrdim da je slika najljepši poklon, bez obzira na njenu cijenu. Slika je trajna vrijednost, pridonosi nadgradnji i kulturi življenja, a najvažnije je da čovjeka veseli, naglašava renomirani umjetnik koji je u svom radu pronašao prepoznatljiv slikarski rukopis i ime koji ga čine posebnim u hrvatskom svijetu likovne umjetnosti.
Osim u svom Velom Ižu, svojevrsni iški slikarski Robinzon izlagao je u Zadru, Splitu, Rijeci, Vinkovcima, Beogradu, Jajcu, Šibeniku, Zagrebu, Gospiću, Rabu, talijanskoj Reggio Emiliji, Milanu… Spomenimo izložbe “Bellum in Croatia”, “Egge homo, evo čovjeka”, “Iški motivi kistom Brka”…
– Trenutačno sam zaokupljen načinom na koji ću predstaviti novu izložbenu postavu ‘Umjetnost za mir u Europi i cijelom svijetu’, obznanio je Ivan Šulić-Brko dodajući kako umjetnost uvijek komunicira sa stvarnošću i vremenom, i uistinu, to je smisao kojim se iški likovni umjetnik rukovodi u životu.