Ražanačko kolo u izvedbi KUD-a “Sveta Nedelja”

Ražanački folklor se još tek njeguje pri osnovnoj školi te se ovo znamenito kolo zasad izvodi u općinskom naselju Radovin. Pod voditeljskom palicom Ivice Dundovića izvodi ga pod zaštitom UNESCO-a KUD “Radovin”

Sudjelujući na  spektakularnoj 11.  smotri folklora u Maloj Gorici, naselju u  gradu Sv. Nedelja u Zagrebačkoj županiji, 50-ak folkloraša KUD-ova “Sv. Mihovil” iz  Vrsi i Galovca ugodno su se  iznenadili vidjevši na pozornici  izvedbu ražanačkog kola, jednog od glavnih obilježja  ražanačke kulturne tradicije.  Međutim, jedan od najsvjetlijih  bisera hrvatskog folklora nisu  izveli Ražančani već članice  KUD-a “Sveta Nedelja” iz istoimenog gradskog središta između Samobora i Zagreba.
Ražanačko kolo se, nažalost,  više ne izvodi na obali Velebitskog kanala u slikovitom ribarskom, težačkom i turističkom Ražancu koji se prvi put  spominje čak u XIV. stoljeću  kao posjed zadarskog plemića  Vučine Martinušića. Zbog ovog  ili onog razloga, nažalost, zamrznuto je djelovanje KUD-a  “Fortuna” Ražanac koje je njegovalo pjesme i ples s  ražanačkog područja.  Ražanački folklor se još tek  njeguje pri osnovnoj školi te se  ovo znamenito kolo zasad izvodi u općinskom naselju Radovin. Pod voditeljskom palicom Ivice Dundovića izvodi ga  pod zaštitom UNESCO-a  KUD “Radovin”, koji u ova moderna vremena uporno, tvrdoglavo i nadasve besprijekorno  njeguje tradicijske običaje dinarske kulture.
Ražanačko kolo predstavilo  nam je sedam plesačica KUD-a  “Sveta Nedelja” predsjednika  Vladimira Žitkovića koje ovo  kolo njeguju više godina, zahvaljujući i susretljivosti KUD-u  “Fortuna”. Pod budnim okom  voditeljice Sandre Sekula izvele su točne strukture koraka i  stil plesa. Bez obzira što  ražanačko kolo izvodi tek sedam djevojaka koreograf Boris  Harfman u nekim koreografskim zahvatima nastojao je izvedbu učiniti itekako zanimljivom te nam je u kontinentalnoj  Hrvatskoj uspio dočarati  ugođaj ovog svjetski poznatog  kola, za što je podigao nazočne  na noge te je bio nagrađen rijetko viđenim višeminutnim  pljeskom. Istovremeno i Vršani  i Galovčani glasnim, grlatim uzvicima odobravanja i gromoglasnim pljeskom nisu krili zadovoljstvo viđenim.
Inače, u Ražancu se posebno  balalo (plesalo) na Gospu od  Ružarija (ražanačka fešta), zatim na Badnjak kada se balalo  do ponoći i na Uskrs nakon  mise. Kolo se igralo i na drugim  “zapovidanim” blagdanima i u  svatovima.
Osim pred crkvom, plesalo  se na Bunaru na Popovoj pržini  i Vodotočini. Kolovođa je započinjao kolo pozivajući sve  okupljene riječima: “Iđemo  igrat kolo!”. Nakon njega u kolo su se hvatali i svi ostali kretajući se u smjeru kretanja sunca. U kolu se nije gledalo samo  na stupčenje (udaranja nogama), već i na eleganciju i osjećaj  za ritam.
Kolo je bila svojevrsna smotra mladosti i snage. Mladići i  djevojke upravo su se u tim  prigodama viđali, upoznavali,  zaljubljivali i dogovarali se jedni s drugima.
Djevojka je ušla u kolo da bi  se pivčila, tj. da bi dokazala  kako je već dorasla za kolo,  odnosno za mladića, pa je vrijeme i da se uda. Kolo nije bilo  samo zabava. Promatrajući kolo mladići su u njemu tražili  buduće supruge. Snaga djevojaka u kolu ogledavala se prilikom stupčenja. Najviše izgleda za udaju imale su one djevojke koje su dobro stupčile jer  je to značilo da su izdržljive i da  će dobro raditi u vinogradu i  polju. Za vrijeme stupčenja  znala se od samog udaranja i  prašina dignuti.
Uz ražanačko kolo pjevale su  se razne pjesme, a od mnogih  pjesama samo je jedna izvorno  ražanačka koja glasi:
“Oj, Ražanče, selo malo, lipo,  gizdavo, u tebi se vazda živi  milo i zdravo. Na srid sela bunar vode liti studene, k’njem  dolaze divojčice bile, rumene”