Ekologija je teži, ali isplativiji put

Lakše je politi biljke kemijom nego ih kultivirati svojim dvjema rukama. Ali ove druge će biti ljepše, kvalitetnije i dugotrajnije. U ekopostaji pripitomit ćemo masline, posadit ćemo divlju lozu za prirodan hlad, sadit ćemo smokve, limune, bademe, autohtono mediteransko bilje, govori Tereza

U Zaglavu na Dugom otoku uz rub Parka prirode Telašćica smjestila se ekopostaja “Barbaroža”. Nekoliko slamnatih nadstrešnica, drvena kabina s tušem, mocire, divlje masline i jedan sudoper – iako je naizgled tu svega malo, potencijal ovog mjesta i sve što je na njemu zamišljeno moglo bi značiti jako puno. Radi se o projektu Zaglavke Tereze Šešelje i njezine partnerice Andrijane Parić, koje su za podizanje kampa “Barbaroža” i bavljenje robinzonskim turizmom dobile poticaj od UNDP-a preko programa COAST.
Avanture Robinsona Crusoa
Ipak, kako je krenulo, a i poznavajući našu birokraciju, da biste se u Hrvatskoj bavili robinzonskim turizmom, trebate proći slične avanture kao Robinson Cruso, boriti se s vjetrenjačama poput Don Quijotea, ali ipak je najvažnije samo da sve ne završi poput onog “u iščekivanju Godota”. Kad napokon dočeka funkcioniranje svog pravog kampa, slaže se Tereza, sve će se avanture i borbe isplatiti.
Kako je došla do ideje o ekostanici, ispod nadstrešnice u svom kampu priča nam Tereza.
– Andrijana i ja smo uvijek htjele nešto napraviti baš ovdje u Zaglavu. Razmišljale smo prvo o pansionu, ali otac mi je rekao da nam je to prevelika investicija i pokazao mi zemlju koju mi planira ostaviti. Kad smo Andrijana i ja vidjele ovaj teren, odmah smo se zaljubile u njega. Bilo je to 2009. godine i od onda tražimo natječaje, organiziramo volonterske akcije i borimo se s papirologijom radi otvorenja ekopostaje, priča Tereza.
Glavna svrha postaje je njezin edukativni karakter gdje bi se u radionicama s turistima, mještanima i djecom budila ekološka svijest i ljubav prema svemu što priroda daje. A u “Barbaroži” priroda daje puno.
– Tu su ostale divlje masline koje ćemo pripitomiti. Posadit ćemo divlju lozu za prirodan hlad, sadit ćemo smokve, limune, bademe, autohtono mediteransko bilje. Bit će tu raznih radionica, proizvodnja ulja, suvenira, prirodnih sapuna, a svoje proizvode će kod nas moći predstaviti i druga poljoprivredna gospodarstva. Bila bi to promocija Dugog otoka na drugačiji način, govori Tereza, dodajući da je ekologija možda manje praktičan i teži put, ali svakako ljepši i isplativiji.
Divlje kampiranje izaziva požare
To slikovito prikazuje na jednostavnom primjeru – lakše je politi biljke kemijom nego ih kultivirati svojim dvjema rukama. Ali ove druge će biti ljepše, kvalitetnije i dugotrajnije.
– A kamp je tu da bi se projekt mogao samofinancirati, no neće biti određene cijene noćenja, već će ljudi ostavljati donacije, koliko tko može i želi. Bit će to kamp samo za šatore. Zasad ima samo pet parcela i malo parkiralište, dovoljno za trenutačne potrebe. Na Dugom otoku nema kampa pa se kampira na divlje na sve strane i tako bez kontrole dolazi do učestalih požara, govori Tereza.
Osnovana je i Udruga “Ekopostaja Barbaroža” i pozivaju se svi da se učlane. Općenito, djevojke su za ovu ideju dobile punu podršku mještana, obitelji i prijatelja.
– Ljudima se sviđaju naše ideje i dobili smo pisma podrške, između ostalog, od Općine Sali, Turističke zajednice Dugi otok i Hrvatske knjižnice i čitaonice Sali. Ali razočarane smo u administraciju i cijeli sustav jer nam nedostaje jedan papir da bismo mogle otvoriti kamp. Ovo ljeto smo morale odbijati turiste jer ne želimo raditi nelegalno, ističe Tereza.
Kako pojašnjava, problem je u u tome što se radi o poljoprivrednom zemljištu.
– Prema jednom zakonu bi to trebala biti turistička zona da bi se tu mogao otvoriti kamp, a prema drugom zakonu, na ime obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva se može otvoriti smještajni kapacitet. Mi imamo OPG na ime mog oca. I prema Statutu Općine Sali svako selo može imati dva ekocentra sa smještajnim kapacitetom do 30 osoba. Ti propisi se međusobno kose i nikako da dobijemo dozvolu za kamp, govori Tereza.
Doprinos lokalnoj zajednici
Borba za jedan papir već dugo traje.
– Na bilo koja vrata institucija da kucaš nema nekog smislenog objašnjenja, ne možeš dobiti potpune i točne informacije. Na svakom mjestu na isto pitanje dobijemo različit odogovor. Neki nam kažu i da krenemo u to pa ćemo vidjeti poslije što će biti, ali bez dozvola i nelegalno, mi ne želimo raditi. U svakom slučaju, ne damo se i nećemo zbog toga odustati, odlučna je Tereza.
Rješenje vidi u novom Prostornom planu koji bi uskoro trebala donijeti Zadarska županija, a i vjeruje da bi dozvolu mogla dobiti preko OPG-a. Do sljedećeg ljeta svakako se nada da će kamp zaživjeti.
U pet radnih akcija Terezinih i Andrijaninih prijatelja i mještana u ekopostaji napravilo se mnogo – gusterna, mocire, tuševi, nadstrešnice, ležaljke… Trebalo je to i raskrčiti i dovesti zemlju, sve urediti… Iako možda tako ne izgleda, puno je tu posla napravljeno i puno novca uloženo.
– Uložile smo ukupno 80.000 kuna. Preko COAST-a smo dobile 30.000 kuna. Sponzorirala nas je i tvrtka za alat Husqarna. Čule smo da sponzoriraju takve ekoprojekte i javile im se. Dobile smo kosilicu, motornu pilu i dvije ležaljke i to nam je puno značilo. Sad smo se javile i na natječaj Hrvatske turističke zajednice s projektom ‘Miris godišnjeg odmora’. Od autohtonog bilja iz kampa turisti bi sami izrađivali sapune i suvenire koje bi nosili doma za uspomenu. A i kamp nosi ime mirisne barbarože, to jest đirana, tipičnog mediteranskog cvijeta, govori Tereza.
S obzirom na uložen novac i na “naplaćivanje” smještaja u donacijama, zapitali smo se kako će “Barbaroža” uopće zarađivati.
– Nikad nam nije ni bio cilj da se od toga obogatimo. To je jedna dobra ideja, nešto što volimo raditi i jedan naš mali doprinos lokalnoj zajednici i društvu, zaključuje Tereza.