Paljetak otkrio tko je od Shakespearea naručivao sonete

Prepuna dvorana 143, ujedno i najveća predavaonica na starom dijelu zadarskog Sveučilišta, dočekala je Luka Paljetka, hrvatskog književnika i akademika. Mahom studenti i profesori s Odjela za anglistiku došli su poslušati prvo u nizu predavanja koja se, zaključno s današnjim danom, održavaju u sklopu projekta “Shakespeare jučer, danas, sutra”, koji se održava povodom obilježavanja 400 godina od smrti Williama Shakespearea.
Luko Paljetak govorio je na temu “Kome su namijenjeni Shakespeareovi soneti?”.
– To je velika zagonetka i ona muči šekspirologe već dugi niz stoljeća, čak od vremena kada su se soneti pojavili u tisku. Odmah su se počela razvijati pitanja oko toga kome i zašto su pisani, je li ih sam Shakespeare tako složio, ili izdavač koji ih je objavio? Tko je taj tajanstveni mladić o kojem se u njima govori, tko je tajanstvena tamna gospa o kojoj se govori, tko je pjesnik rival, takmac koji se u tim sonetima spominje?
Prema okolnostima u kojima su ti soneti nastali, kaže Paljetak, razvile su se različite teorije i mišljenja, pa čak i tračevi.
– Ja sam ponudio neka svoja vlastita rješenja oko toga zašto je i kome Shakespeare mogao pisati onaj dio soneta, koji govori mladom čovjeku da je potrebno da se oženi i da ima potomstvo. Imam jednu svoju teoriju o tome tko je mogao biti taj čovjek i zašto mu Shakespeare tako piše. Moja teorija je da taj čovjek, a bio je vrlo visoko pozicioniran na dvoru u vrijeme Elizabete I., premda je i sam vrlo obrazovan, nije toliko pjesnički vješt i da je on od svojeg prijatelja Shakespearea naručio sonete, koje će onda dati određenoj dami. U tim sonetima se nju nagovara da se uda. Jedina dama toga doba, koju je na taj način trebalo nagovarati, bila je sama kraljica Elizabeta I. Moja teorija je da je taj čovjek, uz pomoć Shakespeareovih soneta, kao da su njegovi vlastiti, nagovarao kraljicu na brak. Nije bilo nimalo neuobičajeno da u ono vrijeme ljudi od pera pišu sonete i predaju ih drugima, kao da su njihovi. Taj postupak je bio u modi, kako bi se reklo. Mislim da je ovdje bila riječ o Earlu od Essexa koji je, a to je dokazano, sa Shakespeareom bio dobar prijatelj. On je, po meni, od prijatelja pisca i pjesnika naručio sonete koje je kraljici davao kao svoje, a bio joj je i ljubavnik. Na taj način pokušao ju je nagovoriti da se konačno uda. To je jedna od mogućih teorija. Ja je nudim, a drugi je dosad nisu ponudili, otkrio nam je Paljetak malo prije predavanja.
Kraljica Elizabeta I. nikada se nije udavala, no imala je niz udvarača i miljenika. Jedan od najvećih kraljičinih miljenika bio je upravo lord Essex, Robert Deveraux, koji joj je uostalom bio i rođak (ona je bila kći Anne Boleyn, a on potomak “druge sestre Boleyn” tj. Mary Boleyn). Kraljica mu je dodijelila visoku čast kraljevskog konjušara (Master of the Horse). Međutim, kasnije su se Essex i kraljica posvađali. On je optužen za urotu i osuđen na smrt.
Paljetku je ovo bio svojevrsni povratak u dane studiranja, budući je hrvatski i engleski jezik diplomirao upravo na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zadru, gdje je kasnije i radio kao asistent. Bio je redatelj i dramaturg Zadarskog kazališta lutaka počevši od 1969. pa sve do 1973. Također, Paljetak je do 1978. radio i kao asistent na Filozofskom fakultetu u Zadru, a bio je i jedan od urednika časopisa „Zadarska revija”.