U Hrvatskoj smo dobili stečajnu generaciju

– U Hrvatskoj smo dobili stečajnu generaciju; i kad završe fakultet djeca žive s roditeljima, u neizvjesnosti i drami, upozorava Miliša

Borba za zdravo društvo i za zdravog pojedinca je borba za vrijednosti suosjećanja i pomaganja drugome, poručio je istaknuti hrvatski sociolog i pedagog dr. Zlatko Miliša na susretu “Večer u knjižari” u knjižari Verbum u Zadru protekle srijede. Na susretu koji je moderirala Ines Grbić Miliša je dao osvrt na niz tema aktualnog društvenog trenutka.
Upozorio je na pojavu dirigiranih prosvjeda koje najviše organiziraju korporatisti, svjetski moćnici u MMF-u, Svjetskoj banci; njima odgovaraju krvavi socijalni neredi.
Mladi nikome ne vjeruju
– Strategiji korporatista je cilj razbijanje banaka, tučnjave, obračuni s policijom, da bi represivni aparat reagirao a građani tražili lažnu sigurnost. Onda se pojavi veliki brat koji kaže ‘Sad ćemo vi vama pomoći, puno ste se zadužili kao građani. Hrvatska obitelj ima tri kredita u prosjeku. Pa ćemo vam oprostiti neke dugove. U Hrvatskoj nikad nije bio referendum tko se ima pravo neograničeno zaduživati, a konačni cilj je rasprodaja nacionalnih bogatstava. Da nije bilo Crkve rasprodale bi se i hrvatske šume, rekao je Miliša. Istaknuo je da je obitelj stup društva, a razbijanjem tog stupa razbija se osobna i sigurnost države i nacije. Korporatistima i anarhistima je osnovno srušiti obitelj kao stanicu.
Predmet istraživanja dr. Miliše je i bumerang generacija. To su kritičari svega postojećeg. Mladi više nikome ne vjeruju, osim vršnjacima, nemaju ideala, autoriteta, mladi su izigrani.
– U Hrvatskoj smo dobili stečajnu generaciju; i kad završe fakultet djeca žive s roditeljima, u neizvjesnosti i drami. Ta je generacija pod tiranijom medija, zavladala je potrošačka kultura, vrijedim koliko imam novaca, koji je moj uspjeh. Djeca ne znaju selektivno koristiti medije. U tzv. fast food obiteljima svi žive pod istim krovom a nitko međusobno ne razgovara. Ako je ljubav mogućnost razgovora, izgubili smo je na svim razinama. Kronični nedostatak društva  na svim razinama je nedostatak komunikacije. Ljudi su se zatvorili u svoje prostore, upozorava Miliša, ističući i zlouporabu korištenja tri ekrana: televizije, računala i mobitela. Kultura je postala medijska kultura te se Miliša zalaže za uvođenje predmeta ‘Odgoj za medije’.
Ni “o” od odgoja
Svojevremeno je Miliša radio u splitskom centru za djecu s posebnim potrebama, te s ovisincina. Uz sve knjige i istraživanja, u radu s tim ljudima doživio je najveće bogatstvo i radost. Žao mu je što se otvaraju klinike za odvikivanje od raznih ovisnosti, jer je to gašenje požara, a ne daje se novac za preventivne programe.
Njegov prigovor zdravstvenom odgoju je što nije izborni predmet i nije provedena javna rasprava o njegovom uvođenju.
– Kao pedagog konsterniran sam da u Povjerenstvu nema nijednog psihologa i pedagoga, nego samo medicinara, uz dužno poštovanje toj struci. Tu nema ni “o” od odgoja, upozorava Miliša. Smeta ga šutnja intelektualaca u Hrvatskoj, a razumije državne službenike koji brane takav kurikulum jer im o tome ovisi fotelja.
Bio je zanimljiv stav jednog profesora i ravnatelja  škole, gosta u publici, koji smatra da je kod odgoja ključno to da je riječ o vrednotama te je rekao kako su mu počele stizati peticije roditelja u školu.
– Nadao sam se da nakon 1990-ih godina neću biti u dihotomiji, u onome što ću dobivati od prosvjetne vlasti, kao državni službenik, od onoga što osjećam u savjesti i što očekujem. Sad je došlo do ozbiljne dihotomije. Od nekih kolega ravnatelja čujem neprihvatljive izjave ‘Pa i u onom sustavu smo govorili o povijesti koju nismo prihvaćali, a nismo u to vjerovali’. Kažem im ‘Pa to je žalosno’, zaključio je jedan profesor i ravnatelj škole.