Iritantne parodije

RAD NEDJELJOM – GLAVNA  BRIGA DOMAĆE JAVNOSTI
S obzirom da su teme vezane uz politiku, ekonomiju, kriminal i slične stvari  koje nemaju veze s našom zemljom potpuno nezanimljive, moramo se zabaviti s  glavnim problemom kojim nas bombardiraju u svim informativnim emisijama, a  to je rad nedjeljom. Zaustavljaju ljude po  ulici, trgovce u radnjama, i od svih traže  izjave, kao da njihovo mišljenje može  nešto promjeniti. Osim toga, sve je jasno. Oni koji su  nedjeljom postali slobodni, sada su sretni, a oni koji su inače  jedino tim danom slobodni za ići u kupnju, više ne. Nikada  ne možeš svih zadovoljiti. Posebno je iritantna ta kvazi –  briga za radna mjesta. Ispada da oni koji su nedjeljom trošili  novac sada uopće ne kupuju, kao da ne mogu potrebne  stvari uzeti dan prije ili poslije. Što trebaš kupiti kupiti ćeš i  ovako i onako, bila nedjelja ili ne. Kome oni to mažu oči,  umjesto da su ionako prebogate trgovce natjerali da svojim  kmetovima pošteno plate taj nedjeljni rad.
Jedan je podatak posebno degutantan. Kažu da sada više  ljudi ide nedjeljom u crkvu. Jadni su to vjernici koji na misu  idu samo onda kada ne mogu u trgovački centar. Ja bih se  sramio da sa takvim licemjerima dijelim kuću Božju.
U NOVU GODINU SA STARIM GLUPOSTIMA…
Već sam se kratko i negativno osvrnuo na kvazi humorističnu emisiju HRT-a “Bez komentara”, i na njene  uvijek iste i dosadne goste. Tu su ona dva Zagorca koja su  dosadila i bogu i ljudima sa svojim stoput´ prežvakanim  forama na račun vlastite debljine i alkoholizma, Gobac koji  je izgleda pretplaćen na sve emisije snimljene na televiziji,  i neki tip kojeg se ionako ništa ne razumije. Imamo i  voditelja, inače profesionalnog HRT-ovog novinara, čija je  duhovitost na razini gostiju, što znači negdje duboko ispod  minimuma. Sve bi to možda bilo podnošljivo da se odvija na  Radio Zaboku ili na nekoj lokalnoj privatnoj televiziji  sjeverno od Zagreba, ali nikako ne na državnoj tv-kući kojoj  narod plaća pretplatu. Grozna emisija!
… I NOVIM PROBLEMIMA
Drugi najčešće spominjan problem u Hrvatskoj je plin. Te  ga imamo za još dva mjeseca (pa kažu za samo dva tjedna),  te je kriv ovaj ili onaj, a u stvari jako dobro stojimo. Za  razliku od naših susjeda gornjih, donjih, a bogami i desnih,  mi ga uvozimo vrlo malo. Još kada taj plin ne bi plaćali  skuplje nego što naš izvozimo Italiji, bilo bi još bolje. Ali, to  je već viša ekonomija koju ja ne razumijem. A problem je  štopuno domaćinstava, osobito u Zagrebu, ovisi o plinu, pa  se ne mogu grijati, kuhati, kupati… Žao mi je ljudi koji nisu  ništa krivi, ali ih mogu i utješiti. Nama je u Zadru onih  nekoliko ratnih godina bilo daleko teže pa smo preživjeli.  Proći će i to.
FILMOVI PRIMJERENI DOBI GLEDATELJA
S obzirom da smo mi retardirani i da po naslovu, žanru i  terminu ne znamo sami odrediti da li je film primjeren  uzrastu naše djece, na gornjem desnom kutu ekrana su  počeli stavljati oznaku koja određuje najnižu dob gledatelja. To je u redu, ali mi nije jasno zašto se, kao u svim  kulturnim sredinama, to jasno ne označi na početku filma i  eventualno par puta tijekom istog, nego mora cijelo vrijeme  smetati na ekranu. Osobito je zanimljivo, koja su to mjerila  koja određuju podobnost pojedinog uratka. Tako smo npr.  imali priliku gledati odličan film “Živi” (“Alive” u originalu),  o preživljavanju skupine mladih ljudi nakon rušenja aviona  u Andama. E, taj se film, koji je vjeran prikaz istinitog  događaja, ne preporučuje mlađima od 15 godina. U isto  vrijeme film, da prostite, “Rambo 3”, u kojem ima krvi do  koljena, a mrtvih kao ispred Staljingrada, nema nikakvu  oznaku, što znači da ga vaše 8-godišnje dijete može mirno  gledati. Koji su to kriteriji, od kakvih je likova sastavljena ta  komisija, gdje je nestala zdrava pamet i logika, sve su to  pitanja na koje je evidentno jako teško dobiti odgovor.
NOVA HUMORISTIČNA SERIJA
Mislio sam da je serija “Zakon” nešto ozbiljno, jer tako  zvuči, ali nije. To je humoristična serija u produkciji državne  televizije sa mahom nepoznatim glumcima, a koja se  nastavlja na jednu sličnu, prošlogodišnju, kojoj nisam  zapamtio ime, što najbolje govori o tome kakva je bila. Ovo  je nekakva parodija na američke krimi serije. Ja jako volim  parodije. Pogledao sam iz poštovanja prema ideji i trudu, i  mogu reči da me nije oduševila, ali nije ni iznervirala kao  slični pokušaji što je već nešto. Dajmo im malo vremena, pa  ćemo vidjeti.
Ono što me strašno iživciralo, to je već spomenuti natpis  u gornjem desnom kutu koji nas upozorava da serija nije  primjerena za gledatelje mlađe od 12 godina. E baš me  zanima što je u sadržaju ove epizode bilo toliko strašno i  jezivo, da može pokvariti našu dječicu. Strašna je ta  nedosljednost. Ovako, neka djeca ugase televiziju, i neka  odu u sobu na kompjuteru igrati igrice. Roditelji neka im  dadu velike ručnike, da mogu skupljati krv koja će liptati iz  monitora.