Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Pogled kroz prozor ili kroz Windowse?

14.02.2014. 23:00


DESET GODINA FACEBOOKA
Eto smo prošli tjedan imali još jednu veliku, važnu svečanost. Facebook, naime, slavi deset godina postojanja. Ja ne slavim, jer na njemu, u tih deset godina, nisam bio ni deset minuta, tj. bio sam samo onoliko koliko mi treba da provjerim s kime se dopisuje moje dijete, jer mu se ovako može za prijateljstvo obraćati svaka primitivna budala koja misli da je to mjesto gdje može pokazivati svoj kućni neodgoj. Srećom, moja su djeca dobro odgojena i ne druže se sa svakim, ali uvijek treba biti na oprezu. Moram priznati da sam malo skeptičan prema cijeloj toj Facebook priči, jer mi se čini da se time bave većinom oni koji zabušavaju na radnom mjestu, oni koji imaju neobične socijalne kontakte i da sada ne nabrajam previše. Najdraže mi je pak kada me netko preneraženo pogleda uz ono neizbježno zgranuto – „pa ti nisi na fejsu???”. Ali, fejs je, kažu na Dnevniku, u problemima. Mladi ga napuštaju jer im roditelji njuškaju po porukama. To ispada kao da i mene prozivaju. A kako će drukčije vidjeti što im se događa s djetetom? U davna vremena bi roditelj trebao pogledati kroz prozor u dvorište, vidjeti dijete kako naganja loptu ili igra graničare i bio bi miran, a danas je to potpuno drugačije. U svakom slučaju, ako zbog mene i meni sličnih propadne facebook, sigurno zbog grižnje savjesti neću moći spavati.
OLIMPIJSKA ATMOSFERA KOJA SE NE OSJEĆA
Eto počela zimska Olimpijada koja me, zanimljivo, uopće ne zanima. Što se to sa mnom događa, nije mi baš jasno. Nekada me sve zanimalo. Onomad, kada je bilo ono u Sarajevu (ne rat naravno nego Olimpijada) bio sam mali, glumio sam neku gripu, samo da bi mogao pratiti sve prijenose. Gledao sam, ne samo meni omiljene skijaške skokove, nego sve živo pa čak i ono ultra dosadno skijaško trčanje, a da i ne spominjem umjetničko klizanje koje, bar po meni, nema nikakve veze sa sportom. Sada mi izgleda kao da je važniji Putin nego sportaši, a da i ne spominjemo teroriste i slično. Na RTL-u pak kažu da se od naših olimpijaca očekuju uspjesi, a osobito od Ivice Kostelića. Svaka čast Ivici i Janici, ali vrijeme je da se polako probudimo iz sna i priznamo da nismo nikakva skijaška sila, da smo imali u cijeloj svojoj povijesti samo dvoje vrhunskih skijaša, a da su svi ostali sposobni samo za onu staru frazu „odlično 16. Mjesto”. Neka se nitko ne uvrijedi, ali to što imamo nekoliko stotina tisuća stanovnika koji su bez obzira na krizu odlučni u tome da svake zime idu na skijališta, sigurno ne znači da smo zemlja za zimske sportove. Hokej, odnosno Medveščak, jako popularan u zadnje vrijeme, je u stvari jedan jedini klub pun kupljenih stranaca i sve je to jedna zabluda. Neka mi kažu da sam mrgodni pesimist, ali to je tako kako je i spominjanje nekih velikih očekivanja je obično trabunjanje.
A koliko je svima stalo do Olimpijade, dovoljno govori podatak da u vijestima, u sportskom dijelu dnevnika, prvo ide najnoviji 1634. Nastavak „Sage o Sammiru”, pa onda o tome kako je Hajduk kupio dva golobrada mladića, pa još malo o nogometu i tek onda, na kraju izvještaj sa nejvećeg sportskog natjecanja na svijetu. Malo čudno… Ili ipak nije.
POPLAVA NAS JE, I OVE SEZONE KIŠA, BAŠ NEMILO IZNENADILA
U RTL-ovoj emisiji „RTL danas” govori se o tome kako se topi snijeg, pada kiša i doći će do poplava. Žao mi je jadnih ljudi, ali neke mi stvari ipak nisu jasne. I novinari, i vatrogasci, i policajci, i GSS-ovci, i svi živi govore kako se očekuju poplave, kao i prošle godine uostalom. U sljedećem kadru vidimo jednu gospođu koja kaže: “Nemamo čamca, nemamo prijevoz, nemamo hrane, nemamo brašna, nemamo struje, nemamo vode…”. I čovjek odmah pomisli – kako to, ako su prošle godine doživjeli istu nepogodu? Kako to da se ne spreme i ne osiguraju bar ono najnužnije. To me malo podsjeća na onu situaciju iz Splita od prošle godine kada su ljudi padali, a jedna osoba komentirala – zašto moraju izlaziti vani po takvom vremenu i zašto se nisu pripremili za to? Zanimljivo je to. A da je neugodno – neugodno je. Sigurno nije lijepo kada ti voda prodire u kuću i uništava teško stečeno imanje. Zato je važno pripremiti se.