Puljić: Posebni pozdrav i blagoslov mladima Zadarske nadbiskupije.

Mons. Želimir Puljić priopćio je na konferenciji za novinare održanoj danas 15. ožujka u podne u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku da ga je papa Benedikt XVI. imenovao zadarskim nadbiskupom, premjestivši ga tako s biskupskog sjedišta u Dubrovniku u Zadar. Izjavu za medije mons. Puljića donosimo u cijelosti:
„S potpunim predanjem u ruke Božje Providnosti, te s izrazima sinovskog posluha prema papi Benediktu XVI. prihvatio sam ovu njegovu odluku, kojom me šalje da kao novi zadarski nadbiskup preuzmem upravljanje nadbiskupijom nakon iznenadne smrti mons. Ivana Prenđe. Dok vam ovo priopćavam prebirem u duši i u mislima uspomene i sjećanja na ljude i događaje od moga dolaska iz Sarajeva na čelo dubrovačke Crkve, 14. siječnja 1990. godine. U ovom trenutku izričem duboku zahvalnost za otvorenost i suradnju, najprije svećenicima, redovnicima i redovnicama s kojima sam nastojao biti brat, otac i svećenik. Zahvaljujem djelatnicima biskupijskih ureda za odanu suradnju, vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima, od kojih je većina ‘iskovala svoje zvanje’ u teškim uvjetima ratnih uzbuna i sirena, za njihovo i vjerničko svjedočanstvo. Posebice pak zahvaljujem vjernom puku Božjem, od Prevlake do Stona i Dubrovačkog Primorja, preko Elafita, Pelješca i Mljeta do Korčule i Lastova. Toliki brojni susreti u svim župama ove drage mi biskupije ostat će pohranjeni u mom srcu kao draga memorija koju ću rado ponijeti sa sobom. I sjećati se svih u mojim molitvama. Koristim također prigodu zahvaliti za suradnju vodstvu Grada i Županije, svim društvenim, odgojnim i kulturnim djelatnicima, predstavnicima drugih vjerskih zajednica, kao i svim ljudima dobre volje za suradnju i otvorenost koju sam doživio.
Iskreni pozdrav i blagoslov upućujem svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim vjernicima, posebice mladima Zadarske nadbiskupije. Želim sa svima izgrađivati Isusovo kraljevstvo pravednosti, ljubavi i mira na dobrobit svih vjernika i svih ljudi dobre volje na području povjerene mi Zadarske nadbiskupije.
Dvadeset godina koje sam proveo u Dubrovniku ostavljaju neizbrisivi trag u meni. Zajedničke početne nade u mirni prijelaz u demokraciju prava, nezavisnosti i slobode, posebice nakon pada Berlinskog zida, pretvorile su se, nažalost, u naš patnički hod prema slobodi. U tim danima, koji su se poklopili i s mojim preuzimanjem vodstva ove biskupije, bila je ugrožena ne samo sloboda zemlje, nego i naši životi i imovina naša.
Sjećanje na dane zajedništva, molitve, strepnje, ali i ponosa ulijevaju mi sigurnost da je Gospodin Isus doista Gospodar povijesti i da vodi naš život, te kako je zajedništvom i s iskrenim pouzdanjem u Boga moguće prevladati sve životne kušnje. Moje 20-godišnje biskupsko služenje je protkano tim mislima, osjećajima i sjećanjima.
Čvrsto se nadam da će Sveti Otac providjeti novoga pastira ovoj dragoj biskupiji i njezinim vjernicima. Obećajem da ću moliti na tu nakanu, a pozivam i sve vjernike neka se mole Duhu Svetom i našem Parcu sv. Vlahu za novog dubrovačkog biskupa.
Odlazim i u svome srcu nosim uklesane obrise Grada s njegova dva prepoznatljiva simbola: sv. Vlaho i Libertas. Ovo danas priopćujem vama, djelatnici obavijesnih sredstava koji ste zaduženi prenositi vijesti i događaje. Koristim prigodu zahvaliti vam na tomu što ste se trudili pratiti i život Dubrovačke biskupije. Završit ću onako kako sam to učinio nedavno na otvorenju feste sv. Vlaha, i ne sluteći kako to činim po zadnji put kao dubrovački biskup: Živio sveti Vlaho!”