Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Bugarija: Neki svećenici su sve znali

14.03.2012. 23:00
Bugarija: Neki svećenici su sve znali


Zadarski nadbiskup Želimir Puljić otvorio je istragu o don Nedjeljku Ivanovu na temelju iskaza nekolicine muškaraca koji tvrde da ih je svećenik zlostavljao. Istraga traje i preuzeo je Vatikan u koji su poslani svećenikovi dokumenti i svjedočanstva zlostavljanih.
Sve je započelo emisijom 8. kat Danijele Trbović, početkom veljače ove godine. Kod nje je tada gostovao Josip Lisica kojeg je kao dječaka zlostavljao svećenik. Iako nigdje nije spomenuo mjesto svog odrastanja niti ime svećenika, njegovo gostovanje je u bibinjskoj, ali i široj javnosti imalo veliki odjek. Nenad Bugarija, 39-godišnji liječnik iz bolnice u američkom Pittsburghu, također je s producenticom emisije podijelio priču o zlostavljanju, ali htio je ići korak dalje. I otišao je. Zadarski nadbiskup je sredinom veljače boravio u New Yorku gdje je držao svečanu misu prilikom obilježavanja Stepinčeva – datuma smrti Alojzija Stepinca. Dr. Bugarija je za to čuo i nazvao njujoršku župu s namjerom da se sastane s Puljićem i ispriča mu svoje i svjedočanstva svojih vršnjaka s kojima je u međuvremenu stupio u kontakt.
Bugariju smo na telefon dobili u stanci za ručak u bolnici u Pittsburgu gdje radi posljednjih nekoliko godina. Rado je pristao razgovarati za Zadarski list.
U New York kod Puljića
– Čim sam saznao da dolazi nazvao sam našu župu u New Yorku i tražio sastanak. Župnik mi je, naravno, rekao da ne može svatko razgovarati s nadbiskupom. Objasnio sam o čemu se radi i u roku od dva sata pozvali su me da dođem.
Ovakvoj biskupovoj reakciji se, priznaje, Bugarija nije nadao.
– Nadbiskup je bio vrlo otvoren u razgovoru sa mnom, ali i zatečen i žalostan što se takvo nešto događalo. Bio je izuzetno susretljiv, već samim time što je želio o tome razgovarati. Dao mi je garanciju da će se to riješiti odmah i da se takve stvari neće tolerirati. Isto tako događaje je okarakterizirao strašnijima od ratnog zločina. I to je po meni točno, jer je don Nedjeljko zlostavljao djecu, koja se ne mogu braniti. Nadbiskup je po meni najsvjetlija točka u cijeloj priči i cijeloj nadbiskupiji. Žalosno je znati da ima ljudi koji su sve znali, a ništa nisu učinili. Osim toga, jedan svećenik mi je ranije kazao da je pokojnom nadbiskupu Prenđi prije 4, 5 godina ispričao cijelu priču, no ništa se nije napravilo.
Bugarija je šest godina živio u Bibinjama, od 3. do 8. razreda osnovne škole. Išao je u srednju školu u Zagreb, u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju i četiri godine bio u sjemeništu. Nakon toga otišao je na Medicinski fakultet, pa na specijalizaciju u Ameriku.
– Skratit ću cijelu priču i detalje vam neću odavati jer su degutantni, a to vam dovoljno govori. Priča koju je Josip iznio vrlo je slična mojoj, radi se samo o varijaciji na temu. Sve što je Josip rekao je istinito i bez daljnjega smo svi prošli seksualno zlostavljanje.
Zlostavljanje je, kaže Bugarija, trajalo godinama. Tvrdi kako je brojka koju sada zna puno veća od one kojom raspolaže nadbiskup.
“Životna katastrofa”
– Da, brojka je po mojoj procjeni veća od 100. Taj svećenik bio je u Bibinjama 20 godina i, po mojim procjenama, zlostavljao je barem 5 do 6 dječaka godišnje, posebno u kasnijim godinama svećenstva u Bibinjama. U razgovorima sam saznao da je kasnije i po dvojicu dječaka pozivao k sebi i ulazili bi k njemu u sobu naizmjence. Prava životna katastrofa. Jedan od zlostavljanih mi je priznao da je rekao roditeljima, otac mu je na to rekao da ga treba objesiti, a majka da za to više ne želi čuti.
– Mnogi ne žele o ovome razgovarati. I meni ponekad, iako sam snažan, bude teško. Iako sam intelektualno dovoljno jak da mogu svladati tu emotivnu bol koja nas je snašla u životu. Član moje uže obitelji potpisuje sve što vam pričam i kaže kako nema ni snage ni volje više time se baviti, da je tu knjigu zatvorio i da se ne želi prisjećati, i ja to potpuno razumijem. To je tužna epizoda u njegovom životu i životima svih nas koji smo to prošli. Postoji stigma zbog koje je ljude sram reći da su bili zlostavljani. On je nas i mentalno zlostavljao, sve skupa je bilo veliko ponižavanje. Sada mi se okreće želudac kada o tome razmišljam. Kao dijete mislite da to tako treba biti i da svećenik dolazi od Boga pa ste na neki način čak i privilegirani u njegovom društvu… Ali podsvjesno znate da se događa nešto jako loše.
Nadbiskup Puljić navodno je Ivanovu zabranio održavanje svete mise i ispovijedi te odlazak u Bibinje. Bugarija traži ispriku.
– Moram, za dobrobit svih, oprati najprije ime Bibinja koje je po meni greškom uprljano i koje je greškom njemu dalo nagradu za životno djelo. On jest sagradio tu veliku betonsku crkvu, ali živu, duhovnu crkvu, je uništio. Ako je dobio nagradu za građevinu, neka je zadrži. Inače mislim da je treba vratiti i ispričati se. On treba doći u Bibinje i tražiti oproštenje. Neki će se začuditi, neki će opsovati, a neki će u svom srcu naći snage za oprost, kao što ih je Isus učio da rade.
Neki svećenici su sve znali
– Čim sam saznao za sve ovo zvao sam jednog svećenika, koji je meni vrlo blizak. Pitao sam ga je li išta o ovom znao. On mi je rekao da jest, na što sam se ja zaprepastio. Rekao sam mu da je to jadno, da je cijelu svoju karijeru oblatio jer je puno toga mogao spriječiti. I taj isti svećenik mi je rekao da sada nema smisla ništa više otvarati jer ćemo time samo oblatiti crkvu. Mogu mu jedino zahvaliti na savjetu da porazgovaram s nadbiskupom. Zvao sam još jednog svećenika, Bibinjca, i on je odmah znao zašto ga zovem. Rekao je da će odmah potpisati sve što treba jer se dobro sjeća što je don Ivanov radio svima nama. Kazao je i da ne želi da bilo kakav proces ide protiv Zadarske nadbiskupije, nego direktno protiv tog svećenika, i ja se s tim slažem. Išao sam i dalje i razgovarao s bivšim sjemeništarcima koji su mi rekli da se boje da ću na noge dignuti sve bivše sjemeništarce i bogoslove. Zvao sam i ostale koji, ne samo da su mi rekli da im se isto događalo, nego su mi ispričali sve detalje i svoja svjedočanstva. Biskup ima sva ta svjedočanstva i ona su sada u Vatikanu, kaže Bugarija.
“U ime budućih generacija ovo ne smijemo prešutjeti”
– Svaki dan kao liječnik susrećem svakakve ljude i nastojim im pomoći. Vrlo sam osjetljiv na psihičku i fizičku bol. S druge strane sam i roditelj. I uvjerio sam se u to da ne možeš znati što to znači povrijediti dijete dok nemaš svoje. Kada sam dobio djecu shvatio sam koliko su to nevina stvorenja koja ti neizmjerno vjeruju. Da ih netko kao takve iskorištava je najgnusniji mogući zločin. Kao roditelj ne mogu dopustiti da se takvo nešto dogodilo, a da se ne osudi, i da se ikad više dogodi, a da ja nisam učinio sve da bih to spriječio. Ja ne želim da se ovaj slučaj zatvori. Ovaj je čovjek bolestan i pred smrt i žao mi ga je, on neće ići u zatvor niti bih ja to htio, ali želim da se on i Crkva ljudima ispričaju. Crkva ovdje mora biti beskompromisna i pokazati da ovakvo ponašanje neće tolerirati, kaže Bugarija.
– Da se to dogodi danas, mom djetetu ili nekom drugom, odmah bih zvao policiju i dao ga uhititi. I sada bih to napravio, ali ne mogu zbog hrvatskog zakona po kojem je nastupila zastara. Ja nisam zainteresiran za nikakvu odštetu, mene to ne zanima. Povezao sam se s grupama u svijetu, najviše u Irskoj i Americi, koji su prošli kroz ovakve stvari. Mnogi su dobili odštetu u milijunima dolara. Ja to shvaćam, ali mi novac ne treba.
Koji je vaš cilj?
– Ja nisam čovjek koji mrzi Crkvu. U obitelji imam dva svećenika i jednu časnu sestru. Vrlo sam aktivan katolik, i godišnje priličan iznos novca darujem Crkvi. Kao član Crkve ne želim dopustiti da se ovakvi ljudi nalaze na ovakvim pozicijama i blate nešto što je sveto. Ovo je zadnje što se Crkvi treba dopustiti da tolerira. To su zaključci i zadnjih vatikanskih sastanaka.
Zlostavljani traže od Općine Bibinje da don Nedjeljku Ivanovu oduzmu dodijeljenu titulu počasnog građanina Arhiv ZL Dr. Nenad Bugarija Jednom se prilikom u razgovoru toliko uzbudio da je htio da se svučem – Josip Lisica Bibinjci su voljeli župnika jer je imao veliki broj radnih akcija i sagradio je crkvu


 KULT LIČNOSTI I NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO


Don Nedjeljko Ivanov bio je bibinjski svećenik punih 20 godina. Krstio je, kako je sam rekao, više od 1.000 bibinjske djece. Dao je izgraditi mjesnu crkvu Velike Gospe, a lani mu je u svibnju dodijeljena nagrada za životno djelo. Tom prilikom istaknuo je kako ne prođe ni jedan dan da se ne pomoli za mještane.
– Da, strašno je to što je dobio nagradu, ali imam objašnjenje. On je izuzetno pametan i inteligentan čovjek. I tu je inteligenciju koristio za sebe. Sa psihološkog stajališta on je sebi napravio odličan alibi. Bio je uspješan, jako veliki broj ljudi je išao u crkvu i davao milodare. Imao je i veliki broj radnih akcija; obnovio je nekoliko crkava, jednu kompletno novu izgradio… Pa tko bi došao biskupovom miljeniku koji djecu dovodi u sjemenište i uopće ga pitao o ovakvim stvarima? Osim toga, tada je bio komunizam, u kojem su se ljudi zbližili s crkvom, pogotovo u Bibinjama. Crkva je čuvala nacionalni identitet i prozivati nekoga tko te “čuva” od komunista bilo je van svake pameti. Don Nedjeljko Ivanov imao je pokriće da ga nitko ništa ne pita. Stvorio je kult ličnost kojeg nitko nije uspio srušiti, kaže Bugarija.