Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Je li posjed male količine droge uistinu toliko opasan?

14.03.2012. 23:00
Je li posjed male količine droge uistinu toliko opasan?


Povijest nas sve više i više usmjerava prema zakrinkanim načinima kontroliranja koji se temelje na definicijama i etiketiranju primijenjenima na ljude. Kontrolu nastojimo održati optužujući ljude za razna devijantna ponašanja. U Sjedinjenim Američkim Državama, optužujemo političke disidente za upotrebu ilegalnih droga… Istražujemo li kako moralni poduzetnici potiču stvaranje pravila i kako se ona provode u određenim slučajevima, istražujemo kako nadmoćni svih vrsta održavaju svoje položaje, kazuje Becker


Nakon što je u javnost pristigla vijest kako izmjenama Kaznenog zakona Ministarstvo pravosuđa namjerava ukinuti odredbe koje su kažnjavale i najmanje posjedovanje najmanjih količina opojnih droga prebacujući ih s kaznenog djela u prekršaj, ona u Zadru, ukoliko ćemo suditi prema izjavama pojedinih predstavnika zadarskih udruga vezanih uz tu tematiku, i nije iskazala svoje odobravanje. Prebacivanju posjeda droge iz kaznene kategorije u prekršajnu spočitavalo se to kako će se na „taj način dodatno pospješiti upotreba droge”, ali i da se na takav način „droga može ponuditi bez kaznene odgovornosti”, što teško da može biti istina budući da izmjena zakona ne predviđa i dekriminalizaciju preprodaju droge za koju će i dalje biti predviđena kazna od tri do petnaest godina.
– Mišljenja sam da je za posjedovanje droge za vlastitu uporabu prekršajna odgovornost dovoljna. Maksimalna kazna od tri mjeseca zatvora, predviđena Zakonom o suzbijanju zloporabe droga, dovoljna je da bi društvo izrazilo stav o neprihvatljivosti konzumiranja droge. Ta je kazna proporcionalna težini djela i prikladnija je od kaznene odgovornosti jer nema stigmatizirajući karakter, ne dovodi do toga da se ovisnici ili povremeni konzumenti droge upisuju u kaznenu evidenciju što im može štetiti kod uključivanja u društvo, a prekršajni zakon daje i fleksibilnije mogućnosti za liječenje, kazao je nedavno ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Primjena novog Kaznenog zakona usvojenog u listopadu 2011. godine trebala bi započeti 1. siječnja 2013. godine.
Što kažu studije
Ipak, unatoč bojazni kako će takav čin dovesti do povećavajućeg broja ovisnika, istraživanja pokazuju drugačije. Caitlin Elisabeth Hughes i Alex Stevens, autori studije koja se bavila portugalskom dekriminalizacijom zabranjenih droga tvrde tako sljedeće:
– Oslanjajući se na intervjue s trinaest ključnih dionika u 2007. i 2009. studija je zaključila kako, suprotno očekivanjima, portugalska dekriminalizacija nije vodila velikim povećanjima zloporabe opojnih droga. Zapravo, utvrđeno je smanjenje u upotrebi, kao i šteti povezanoj s drogama te u sudskim slučajevima povezanima s drogom, zaključili su autori.
O utjecaju dekriminalizacije manjih količina marihuane bavili su se brojni autori u prošlosti. Proučavajući problematiku dekriminalizacije marihuane u SAD-u, Australiji i Nizozemskoj MacCoun i Reuter su 2001. godine zaključili kako ne postoje dokazi o povećanju upotrebe te droge, a do istog zaključka došli su i Christie i Ali godinu dana ranije proučavajući tu problematiku u nekoliko australskih država.
Trenutačno, posjedovanje droge za osobne potrebe kaznenim djelom ne smatraju Španjolska, Portugal, Italija, Belgija, Luxembourg i Slovenija. U Irskoj se ne može kazniti osoba uhvaćena u posjedu kanabisa, ako joj je to prvi put.
Zašto etiketiramo?
Koliko stigmatizacija može biti otežavajuća znanost je već odavno utvrdila. Sociološki tu temu u potpunosti je obradila tzv. „teorija etiketiranja” koja se srednjoškolskim uzrastima predaje još odavno. A ona kaže: devijant je onaj kome je uspješno prišivena ta etiketa, a devijantno ponašanje je ono koje takvim društvo etiketira.
U svom preispitivanju teorije etiketiranja koju radije naziva „interakcionističkom teorijom devijantnosti” njezin tvorac Howard Becker je devedesetih godina zaključio da je taj pristup najviše doprinio usmjeravanju pažnje na način na koji etiketiranje smješta počinitelja u okolnosti koje mu otežavaju nastavak obavljanja normalnih svakodnevnih poslova te ga tako navode na „abnormalno” djelovanje. Osvrnuo se on i na one koji etiketiraju kazujući kako na taj način održavaju svoju moć, jer nadziru način na koji ljudi definiraju svijet, njegove sastavne dijelove i njegove mogućnosti.
Stigmatizacija = kontrola?
– Povijest nas sve više i više usmjerava prema zakrinkanim načinima kontroliranja koji se temelje na definicijama i etiketiranju primijenjenima na ljude. Kontrolu nastojimo
održati optužujući ljude za razna devijantna ponašanja. U Sjedinjenim Američkim Državama, optužujemo političke disidente za upotrebu ilegalnih droga… Istražujemo li
kako moralni poduzetnici potiču stvaranje pravila i kako se ona provode u određenim slučajevima, istražujemo kako nadmoćni svih vrsta održavaju svoje položaje, kazao je tada Becker.
Kada se stigmatizacija pogleda iz tog kuta, dekriminalizacija droga dobiva potpuno drugi smisao.