17 °C
Online izdanje
Nedjelja, 25.lipnja 2017.
Vi ste ovdje:  Home » Kolumne
RSS feed
Današnji broj
Kolumne
Povratak
TV Svekrva
Neka hrvatska reprezentacija bude domaćin kod Fukushime
Piše: Mario Padelin
NEEE... NEEE... PEC, PEC... FUJ!

Danima se već u medijima govori o tome kako navijački riječkog nogometnog tima dolaze u goste navijačima splitskog nogometnog tima. Dakle, danima se govori što se sprema i mi smo svi znali da će biti svinjarija, a sada smo svi kao iznenađeni. U stvari, nismo vi i ja dragi čitatelji, nego ljudi iz medija. Onda izjavu daje jedan visokopozicionirani političar,koji mi je do danas izgledao prilično pristojno, a koji kaže kako ih može biti sram, ako je istina da su neki navijači napali kombi u kojem su se vozili ni krivi ni dužni neki mali rukometaši. Čovjek je očigledno mislio dobro, ali, budimo realni. Kako to zvuči - „može ih biti sram". To će te razularene mlade ljude sigurno jako pogoditi. Još bi ih više pogodilo da su im rekli: - „Neee... Neee... Pec, pec... Fuj! To kaka!". Vjerujem da bi u njihovim glavama došlo do korjenitih promjena, da bi se popravili, počeli ići u crkvu i slušati Božju riječ, pomagati slabima i nemoćnima, starice pod ruku preko prometnih cesta voditi i općenito - postali bi bolji ljudi.

RJEŠENJE ZA NOGOMETNE PROBLEME

Iako vlada opće mišljenje u narodu da ja ne volim sport, to je strašna zabluda. Volim sport, ali ne volim ono što uz sport u posljednje vrijeme ide. I meni strašno idu na živce neki ljudi koji su u vrhu HNS-a, ali mi ne pada na pamet napadati ljude na ulici zbog toga. Navijam za nogometnu reprezentaciju Hrvatske i volio bih da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo, ali mi se čini da od toga neće biti ništa, jer po svemu sudeći, izbacit će nas zbog nereda. A pošto bih zbilja volio sljedeće ljeto gledati nas na Svjetskom prvenstvu, onda imam prijedlog. Utakmicu protiv Ukrajine treba dočekati spremno. Očigledno je da ne postoji volja da se poduzmu drastične mjere i da je samo pitanje vremena kada će nas isključiti, a to se može spriječiti, već na ovoj utakmici. Činjenica je da nam je bolje igrati u gostima i to u dalekim gostima, gdje ovi „navijači" ne mogu doći. Zato predlažem sljedeće.

Postoje gradovi i stadioni koji su zbilja toliko daleko, da je do njih skoro nemoguće doći, ili gdje je jako skupo. Recimo, negdje u Japanu. Iznajmiš stadion nekog trećeligaša, i to po mogućnosti blizu one Fukushime, i onda se tamo odigra utakmica, mi pobijedimo i idemo dalje. Zgodni su i gradski stadioni na sjeveru Skandinavije, na jugu Novog Zelanda, a da i ne spominjemo kakve nam sve bezgranične mogućnosti pruža golema Rusija sa svojim sibirskim prostranstvima. Ni zemljini polovi nisu loši. Gleda te tako par eskima, tri tuljana i dva pingvina. Nema nereda, nema bengalki, nekulturnog navijanja. Ma kažem Vam ja. Nisu tekovine civilizacije baš za svakoga.

JAKO NAM JE ŽAO ŠTO JE NAŠ PAS POJEO VAŠU ŽENU I DJECU

Saznajemo da je negdje u Istri domaći pas napao majku i dijete i da su oboje ozlijeđeni, ali hvala Bogu izvan životne opasnosti. I sada se naravno svi čude, a najbolje mi je kada govore sa stručnjacima i ljubiteljima pasa. I sam sam veliki ljubitelj životinja, pa tako i pasa, ali kada mi netko počne filozofirati, onda se počnem nervirati. Činjenica je da su u ogromnoj većini slučajeva napade na ljude, ali i druge pse, što nije nimalo nevažno, učinili pripadnici nekoliko rasa, a da su ostali psi više izuzetak koji skreće pažnju na pravilo. Ne kažem da takve pse treba ubijati, ali vlasnike... vlasnike....hmmm. Bolje da ne kažem. Uostalom, pogledajmo. Moji prijatelji imaju rotvajlericu tešku pedesetak kila, zubine ima kao bijela morska psina, izgled zastrašujuće i bolje je s njom ne vidjeti megdana. Ali, taj pas se zove „Maza" i prava je maza. Mačke skaču po njoj i grickaju je za uši, djeca je jašu i vuku za rep, a ona sve to trpi i igra se s njima. Kako to? Pa jednostavno. Vlasnici su normalni, pametni i pitomi ljudi koji su je dobro odgojili. E sada će netko reći - imali su sreće jer su dobili psa takvog karaktera. Ali ne, dragi čitatelji!!! To je treća, ili četvrta „Maza" u obitelji, i svaka je rotvajlerica i svaka se tako ponašala. Dakle, nije stvar u psu nego u vlasniku, a kada smo kod toga, meni jedna stvar nikako nije jasna. Kako za voziti automobil moraš imati vozačku dozvolu, jedino psa od sto kila može imati svaka nezrela budala.

Ali pustimo to. Što mi je super u ovom tv-prilogu? To što su vlasnici psa rekli da im je žao što je njihov pas ugrizao majku i dijete. Izvrsno. A što su trebali reći - da im je drago?

Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr