Uvijek je išao ispred nas

Jučer je u prostorijama Udruge veterana Bojne kralja Tomislava obilježena 24. obljetnica pogibije Nenada Mataka Mehe. Ratni put junaka s Plovanije počeo je već 5. studenog 1990. godine kada se priključio specijalnoj postrojbi MUP-a RH “Rakitje”. Vrlo brzo, skupa s pripadnicima Antiterorističke jedinice Lučko sudjeluje u prvom oružanom sukobu s pobunjenim Srbima u Pakracu. Uslijedile su akcije sa zadaćom održavanja javnog reda i mira u Kutini, Novskoj, Jasenovcu, Glini, Petrinji, više puta na Plitvicama, Ljubovu i drugim mjestima. Meho je sudionik i tzv. “krvavog Uskrsa” na Plitvicama, kad je 1991. poginuo prvi hrvatski branitelj Josip Jović. Sa svojim suborcima sudjelovao u uhićenju ratnog zločinaca Gorana Hadžića.
Nakon što je prisegnuo u prvoj postrojbi Zbora narodne garde, u kolovozu 1991. dolazi u Zadar u prvu satniju Bojne kralj Tomislav koja je bila postrojba za posebne namjene Ministarstva obrane. Sudjeluje u obrani Kruševa, oslobađanju zadarskih vojarni, akcijama na Jurjevcu i kod Zelenog hrasta i Grgurica. Prvih dana 1992. godine pa sve do travnja, Meho sudjeluje u borbama kod Prkosa, Zemunika Donjeg i Smrdelja, nakon čega s postrojbom odlazi na Južno bojište. Nakon dvomjesečnih borbi po povratku u bazu obnaša dužnost pomoćnika zapovjednika bojne za borbenu obuku. U prosincu 1992. postaje pomoćnik zapovjednika novoformirane operativne grupe Zadar. Početkom akcije “Maslenica”, Matak postaje vođa borbene skupine za područje Smokovića, Aerobaze, Zemunika Gornjeg, Škabrnje, Musapstana i Crnog. Predvodeći svoje suborce ulazi prvi u Smoković, nakon čega sudjeluje i u oslobađanju Zemunika Gornjeg. Unatoč ranjavanju, do kraja akcije sudjeluje u borbama skupa sa svojim suborcima. Nakon medicinskog zbrinjavanja, već 14. ožujka 1993. odlazi ponovno na bojište u Poličnik. Međutim, na Velebitu u području Račabuša, Matak nailazi na neprijateljsku minu od koje smrtno stradava.
– Nikad ga nismo zvali bojniče ili zapovjedniče. On je prije svega bio naš prijatelj i vođa u pravom smislu riječi. Uvijek je išao ispred nas za razliku od JNA zapovjednika. U akciji, morali smo za njim trčati da bi ga stigli. Kako se ponašao prema nam u akciji, tako se ponašao i u civilnom druženju. Mi, njegovi suborci, emotivno smo vezani za njega i možda nismo realni. Ali ponavljamo ono što su i drugi hrvatski branitelji rekli, Nenad Matak Meho jedan je od najvećih sinova hrvatske države, rekao je na maloj svečanosti ispred prostorija udruge njegov suborac Joso Vukić.