Doktore, jesam li hitna ili bitna?

Znate onaj vic kad dođe veterinar kod doktora i ovaj ga pita – Recite mi gospodine, kako se osjećate, gdje vas boli? Veterinar ga odmah prekine – Ma daj, lako tako!! Uvijek se odvalim smijati. Doduše, ovo što se ovih dana događa u zadarskom i svom drugom zdravstvu, nije mi baš smiješno. Naplaćivanje usluga hitne medicinske pomoći koje nisu hitne.
Okej. Znam da znate o čemu se radi, a mene zanima jedna (nikad nije jedna) stvar – je li osoblje hitne medicinske pomoći dužno vama, prije nego intervenira, reći – e, ovo vam se naplaćuje.
Prvo što mi je upalo u oko na tom grozomornom cjeniku je reanimacija. Postoji li reanimacija koja nije hitna? Jel’ postoji takav slučaj? Nije li reanimacija ono što je svaki liječnik po Hipokratovoj zakletvi dužan učiniti u svim mogućim situacijama, odnosno pokušati? Pa makar ne bio na poslu, pa makar se ne radilo o njegovom pacijentu, pa makar mu za to nikad i ništa ne naplatio? Nije li očuvanje ljudskog života po svaku cijenu u temeljima bavljenja medicinom i liječničke etike?!
Inače smatram da je biti liječnik/ca jedno od najljepših i najplemenitijih zanimanja. Pomažeš ljudima u nevolji, školovan si za to i znaš kako spasiti čovjeku život! Mislim da se malo stvari i zanimanja na našem planetu može nositi s tim.
Ma znam ja da u tu Hitnu idu i babe s kurjim okom, i hipohondri sa zatajenjima slezene, i muškarci s krizom srednjih godina, ali ovaj cjenik je sramota i ruglo. I znam da liječnici i medicinsko osoblje nemaju ništa s tim, osim onih koji su u Upravnom vijeću Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije.
Provodi se toliko akcija u kojima se građane informira o štetnosti pušenja, o pravilnom postavljanju autosjedalica, o usvajanju dupina… Zašto nismo imali akciju »Ljudi, ne dolazite na Hitnu za svaku glupost, ionako imamo previše posla!«?.  Zašto Grad, odnosno Županija, nisu dali koju tisuću kuna za letke i štand na trgu, recimo, četiri subote za redom, koji bi informirali građane o tome što je Hitna pomoć, čemu ona služi i zašto se tako zove?
Ovaj cjenik je presedan i baš me briga koliko Amerikanci plaćaju zdravstveno i koliko ga ljudi tamo nema i koliko ljudi umire na ulici jer ih u bolnicu ne žele primiti. Molim vas oduprite se demagogiji koja će vas idućih dana zasuti iz medija sa sličnim temama. Nemojte i nakon tog pranja mozga sami sa sobom mirno zaključiti – pa nama je još i dobro. Nije nam dobro kad nam se ovakve stvari događaju. Mi nismo Amerika i ako nemamo njihov standard, koji je također upitan, ne želimo ni njihov nehumani zdravstveni model kojem srljamo.
Ovaj cjenik nam oduzima pravo na sumnju da nešto nije u redu s našim zdravljem u, recimo, subotu navečer, a liječnicima daje za pravo da nam, nakon što se sretni nasmijemo shvativši da bol u prsima i utrnuće lijeve ruke zapravo nisu bili infarkt, kažu »Pa dobro, jeste li vi zdravi?« i – pruže nam račun. Usput, cijena reanimacije je 1.800 kuna.