Što povezuje zadarsku HNS-ovku Ružicu Jakšić i sisačkog biskupa Vladu Košića?

Dok je bila tajnica županijskog HNS-a, negdje u vrijeme prošloga Uskrsa, Ružica Jakšić prozvala je javno zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, okrivivši ga što Vrgada nema svećenika. Na otoku koji se diči bogatom katoličkom tradicijom, mi nemamo svećenika! – optužila je HNS-ovka mons. Puljića, upitavši ga “Pa tko ste Vi da nam uzimate ono duhovno”. I tako je Ružica Jakšić postala “većim vjernikom od Pape”.
Sada je sisački biskup Vlado Košić optužio premijera Plenkovića za političku prostituciju jer je HDZ koalirao s (bivšom?) strankom Ružice Jakšić – HNS-om. Crkveni velikodostojnik toliko je zašao na teren dnevne politike da je, zamjerajući premijeru na odabiru po HDZ krajnje neprimjerenog partnera – postao većim HDZ-ovcem od samoga Plenkovića.
Odvojenost Crkve od Države
Što je u ovoj priči zajedničko velikoj vjernici Ružici Jakšić i velikom HDZ-ovcu Vladi Košiću? Prva se u liku HNS-ovke pokazala zabrinutijom za duhovni život župljana Vrgade od samoga nadbiskupa kojemu je to temeljna preokupacija, a drugi pak u liku biskupa za politički ugled HDZ-a za koji je primarno odgovoran predsjednik te stranke.
Improvizirajući izlet zadarske HNS-ovke da ubere pokoji politički poen pozivajući na red nadbiskupa, osim što je ispao karikaturalan, on u biti narušava temeljna načela odvojenosti vjere od politike i Crkve od države. Pandan prozivci Ružice Jakšić bila bi, recimo, optužba lokalnog župnika koji tereti šefove političkih stranaka zato što u njegovoj župi nema stranačkih ogranaka. Taj bi svećenik, u maniri Ružice Jakšić, mogao zavapiti: “Pa tko ste vi da nam uzimate ono političko”.
Jedno od povijesnih dostignuća na kojima leži današnja zapadnoeuropska politička civilizacija jest – laicizam. On podrazumijeva odvojenost Crkve od Države. To, između ostalog znači, da se političari ne trebaju arbitrirati o unutarcrkvenim pitanjima reguliranja vjerskoga života svojih pripadnika, niti Crkva smije arbitrirati o unutarnjim političkim pitanjima ustroja Vlade. Ta su pitanja izvan i iznad sfere bilo koje religije. Svaki pristojan političar i biskup koji drži do europskih normi demokracije to bi načelo trebao poštovati.
Ružica i Vlado kao poučak
Sisački biskup je svojom izjavom toliko duboko zašao na teren operativne dnevne politike da je sebi dopustio nazvati prostitucijom i izdajom jednu ekskluzivno političku operaciju koja se zove koalicijsko preslagivanje vlade. On nije napao određene devijacije u društvu okrivljujući za njih politiku, nije osudio možebitne nepravde i štetu za građane koja bi nastala uslijed određenih Vladinih mjera, niti išta tome slično. Ne, on je osudio premijera samo zato što je potpisao koaliciju s njemu nepoželjnom političkom strankom, nazvavši ju usput – neprijateljem. “Ovim koaliranjem s dojučerašnjim neprijateljem – da biste spasili svoju Vladu – Vi ste pokazali potpunu neosjetljivost za osjećaje i za vrijednosti koje gaji većina hrvatskoga naroda”, poručio je biskup Košić, koji bi HDZ-u odredio tko je poželjan koalicijski partner.
Lokalni slučaj HNS-ovke Ružice Jakšić i onaj nacionalni biskupa Vlade Košića dobar su primjer da grubo zadiranje političara u poslove Crkve, i obratno, ne samo da predstavlja kršenje abecede političke demokracije, nego je ono u konačnici neukusno i neproduktivno. A upravo su ovih dana objavljeni rezultati jednog istraživanja što su ga proveli crkveni ljudi, a po kojima jednu od tri stvari koje vjernici najviše zamjeraju svećenicima, predstavlja upravo – komentiranje politike.