Brzomutirajuća djeca

JOŠ JEDNA VRHUNSKA REKLAMA
Taman misliš da ništa ne može biti gore od pive, higijenskih uložaka i ovce Gregora, a televizija nas ugodno iznenadi s nekom novom glupošću. Ovaj put to je jedna od onih “obiteljskih” reklama, tj. na okupu su veseli i mladi ljudi i njihova slatka dječica, troje, naravno, kao u svakoj pravoj hrvatskoj družini. Oni ne žive u podstanarskom stančiću nego u kući kraj mora i ne jedu krumpir i kupus (ili rižu iz Caritasa) nego, naravno, pečenu ribetinu s gradela. I što se dogodi? Dječak lijep kao slika (jer na televiziji nema klempavih i nosatih) proba nekakvu salatu koja ide uz ribu i odjednom glasom odraslog muškarca zapjeva onu “jutesamsezajubijaaaamm” (čemu naglašavanje ovoga “aammm” na kraju svakog stiha jedna je u nizu enigmi na koje nitko nema odgovor). U drugom glasu mu se pridruži i mlađa sestra, a malo zatim i najmlađi brat, također, dubokim muškim glasom i svi oni složno pjevaju i gledaju u roditelje, a roditelji su pametni (jer da nisu ne bi imali kuću uz more i ribu za ručak) pa shvaćaju da je taj preobražaj nastao zbog konzumiranja maslinovog ulja i majoneze od jednog renomiranog hrvatskog proizvođača.
Ono što vjerojatno nikom nije jasno je – kakve veze ima ovaj fenomen kod djece s konzumiranjem maslinovog ulja i znači li to da će vam djeca kada ga konzumiraju ući sa sedam godina starosti u pubertet, mutirati i početi pjevati dalmatinske autohtone pjesme. Vrlo glupo, a još gluplje je povjerovati da onaj koji živi u Dalmaciji i gradela ribu na vlastitoj terasi uz more mora kupovati tvorničko maslinovo ulje u dućanu i da nema ono domaće. U stvari, sve je glupo u ovoj reklami.
PAZITE NA DJECU!
Kao i svake godine, u ovo doba informativne su nam emisije prepune upozorenja o početku nove školske godine. Djeca idu u školu i treba biti oprezan u prometu da se ne dogodi nešto ružno. To znaju i na televiziji pa nam stalno govore da pazimo. A da ne bi ostalo samo na tome, oni uzimaju kameru i mikrofon u ruke i idu na teren, na prometnice u blizini škola i razgovaraju s vozačima. Sve to podsjeća na ono kada je u sezoni velika gužva pred naplatnim kućicama pa se pita putnike što misle o tome. A što bi mislili? Nitko neće reći “Evo čekamo tri sata, ali nam je lijepo tu na suncu na plus 40 i baš guštamo…” Ovdje je slična situacija. Zaustave auto pred školom i pitaju putnike “Počela je škola, puno je prvaša na cesti, jeste oprezni kada prolazite blizu njih?” Ma pazi molim te inteligentnog pitanja. I kakav sada odgovor očekuju? “Pazim, pazim. Kako da ne. Čekam u zasjedi djecu kada im je gotova nastava, nabijem gas, upalim brisače, popnem se na trotoar i još otvorim vrata da mi koje ne promakne!” Najbolja je pak bila jedna suvozačica koja se nagnula prema kameri, mrko je pogledala i jasno rekla: “Pa normalno da ćemo paziti, pogotovo kada smo u blizini škole!” Zbilja, kakav su odgovor očekivali?
IZRAZITO GLUP FILM
Situacija je jako napeta i ozbiljna. U bliskoj (pazite, bliskoj!) budućnosti čovječanstvo se bori za opstanak protiv gigantskih insekata koji koloniziraju galaksiju šireći svoje spore. Zato su osnovali svemirske marince koji ubijaju neprijatelje. Marinci su mladi, odlučni hrabri (kao i svaki drugi Amerikanac uostalom), bore se kao lavovi, a tu je i ljubavna priča između nekog Đonija i lijepe Rite samo što nju, nažalost, ubije jedan kukac i svi su nesretni, a pogotovo ja kada vidim kakve nam gluposti puštaju na državnoj televiziji za koju se, onako usput, plaća i pretplata. Strašno je što se ovakve gluposti uopće i snimaju, strašno je da mogu zanimati bilo koga izvan ruralnih “rednecks” krajeva Amerike, a najstrašnije je to što se ovakvo smeće plaća našim novcem. Izrazito glup film.
KONCERT KOJI SE ODRŽAO UNAPRIJED
HRT se zgodno sjetio prikazati nam snimku gudačkog kvarteta u zadarskoj crkvi Sv. Donata pod lijepim hrvatskim nazivom “Strings Only”. Ja inače, jako volim tu crkvu jer je specifična i veličanstvena u svojoj ljepoti, a osim toga prije nešto više od sto godina temeljito ju je restaurirao moj pradjed (da to je onaj koji u Zadru ne smije imati ni ulicu, ni spomenik ni spomen ploču). Ali pustimo to. Što je zanimljivo na ovom koncertu? To što će se on tek održati iako ga mi gledamo na televiziji. U naslovu lijepo piše “Sv. Donat, 18. rujan 2011.” A pošto ga ja gledam 12. rujna 2011., ponedjeljak, prvi dan škole, to hoće reći ili da sam u nekoj vremenskoj rupi, ili da sam postao vidovit pa gledam stvari koje će se tek emitirati za šest dana, ili da su pogrešno upisali datum. Bit će ipak da je ovo posljednje.