Marin Knežević oslobođen optužbe za silovanje

Knežević je oslobođen od optužbe za silovanje zbog nedostatka dokaza. Suđenje se ponavljalo na traženje Vrhovnog suda RH, ali je Knežević i prvi puta čuo istu presudu koju je tada, u listopadu 2008. godine izrekao sudac Boris Babić
S lisicama na  rukama i uz moralnu podršku jedne dame, u petak je  Marin Knežević (44) po  drugi puta “ponovio gradivo”. On je, naime, nakon  ponovljenog dokaznog postupka koji je trajao iza čvrsto zatvorenih vrata sudnice  Županijskog suda u Zadru,  opet oslobođen optužbe za  silovanje.
Predsjednik Sudskog vijeća Marijan Bitanga je u  obrazloženju presude naglasio da nema dokaza da je  Knežević djevojci prijetio i  na silu je obljubio.
– Kazneno djelo silovanja  čini onaj tko uporabom sile  ili prijetnje da će izravno  napasti drugu osobu, prisili  je na spolni odnošaj. Provedeni postupak rezultirao  je neprijepornom činjenicom da je između optuženog Kneževića i djevojke bio seksualni odnos na  inkriminaranom mjestu.  Osim njihovih iskaza kao  personalnih dokaza tu činjenicu potvrđuju i tzv. materijalni dokazi, prvenstveno vještačenje tzv. kontaktnih tragova – pojašnjavao je  sudac Bitanga.
Nije dokazana sila i  prijetnja
Nadalje je naglasio kako je  ono što je bilo sporno i što je  sud na glavnoj raspravi razjašnjavao bila činjenica uporabe sile, odnosno prijetnje  od strane Marina Kneževića.  Kako se moglo čuti, provedenim psihijatrijskim  vještačenjem potvrđena je  neprijeporna činjenica da je  kod djevojke dijagnosticiran  sumanuti poremećaj koji u  svojoj osnovi ima jednu ili  skup povezanih sumanutih  misli, a da pri tome ponašanje takve osobe vidljivo  nije čudno ili pak, bizarno.
– No sama činjenica postojanja spomenute dijagnoze, po ocjeni suda nije relevantna glede utvrđivanja  činjenice uporabe sile ili prijetnje, već je to ocjena suda  da u toj i takvoj situaciji  djevojka nije Kneževiću  pružala bilo verbalni, bilo  fizički otpor koji bi on slamao i time činio djelo kojim  se tereti. Pri tome, sud ne  dovodi u pitanje stanje svijesti te djevojke po pitanju  njezinog odnosa prema djelu koje je u pitanju, ali je  pravno relevantno je li ona  takvo eventualno stanje svijesti manifestirala u odnosu  na Kneževića – rekao je  predsjednik Sudskog  vijeća, dodajući kako  bi se tek po pozitivnoj  pretpostavci moglo govoriti o silovanju, a  ovako dokazi iz provedenog postupka ne  daju osnovu za zaključak da je riječ o  silovanju.
Riječ je, podsjećamo,  o događaju iz veljače  1999. godine kada je  Marin Knežević nakon radnog vremena svoga kafića  “Schery” pozvao djevojku na  piće, a prema optužnici  Županijskog državnog odvjetništva kojom se teretio,  Knežević je kod prvog semafora skrenuo na poljski  put gdje je zaustavio automobil. Kada je shvatila što  ju je snašlo i od čega joj  prijeti opasnost, djevojka se  uspaničila i počela ga moliti  da je pusti iz automobila te  da će ona pješice nastaviti  put kući. No kako je pisalo u  optužnici, nije je htio pustiti  te ju je udario rukom po  zatiljku i počeo vući za kosu.  Hrvanje i borba trajali su  nekoliko minuta, no  Knežević kao bivši boksač  uspio je sasvim slomiti otpor  nesretne djevojke. Uloga  njegova starijeg brata u cijeloj priči bila je – zataškavanje događaja kako Marin  ne bi završio na optuženičkoj klupi.
Djevojka više puta  mijenjala iskaz
Nakon što je djevojka  prijavila policiji silovanje i  imenovala Marina  Kneževića te je on potom  uhićen i pritvoren za trajanja istrage, Tihomir  Knežević je od nje zahtijevao da povuče prijavu  protiv njegova brata te da  će je nakon toga “svi ostaviti na miru”. No, i Tihomir Knežević je zbog tih  optužbi – oslobođen.
Djevojka je više puta mijenjala svoje iskaze, da bi  na kraju početkom ožujka  1999. godine pred Općinskim sudom u Zadru i odgovarala zbog lažnog prijavljivanja, no tijekom  suđenja ipak je rekla da je  sve što je prijavila istina,  ali je zbog straha za vlastiti  život i ozbiljnih prijetnji  koje joj je upućivao Tihomir Knežević i “njegovi”,  bila prisiljena promijeniti  iskaz. Prvobitnu verziju  svoje priče o silovanju potvrdila je opet, ali u  Nizozemskoj kamo je otišla  nedugo nakon događaja.  Tako je glasila optužnica  zadarskog tužiteljstva.