Ostat ćemo uz puno truda i sreće

Ako u nastavku prvenstva na domaćim utakmicama nastavimo tako igrati, tj. ostavljati srce na parketu, onda se imamo pravo nadati ostanku
Nakon prvog ovosezonskog boda, osvojenog u prošlotjednom ogledu sa Spačvom, u Mocirama se nešto lakše diše. Barijera, ponajviše ona psihološka, preskočena je, a rukometaši Zadra mogu se mirnije okrenuti nadolazećim susretima. Zlobnici bi rekli kako bod iz pet odigranih utakmica i nije neki kapital, no “plavima” je vrlo dobo izdanje u srazu s favoriziranim Slavoncima značilo više od remija. Potvrdit će to i Domagoj Surać, prvi strijelac i prvo ime susreta na obje strane terena; ako nije zabijao, pivot domaćih sjajno je dirigirao zadarskom obranom, posebice u završnici kada se njegova momčad praktički vratila iz mrtvih, a dva Suraćeva pogotka označila povratak samopouzdanja, toliko potrebnog žele li Zadrani i dogodine ostati u prvoligaškom društvu.
– Drago mi je da su moji golovi presudili, no ništa ne bih mogao napraviti da nije bilo suigrača. Ovisim o njihovim loptama, a jedna takva – ona koju mi je uputio Brkljača, na kraju nam je donijela bod. Bio je to prvi put u mojoj karijeri da sam zabio odlučujući gol – kaže Surać, svjestan važnosti domaćih utakmica.
– Uspjeli smo izvući bod koji nam vrijedi i iz razloga što je osvojen u utakmici s objektivno jačim suparnikom. Spačva je vrlo dobra momčad, posložena na gotovo svim pozicijama. Ako u nastavku prvenstva na domaćim utakmicama nastavimo tako igrati, tj. ostavljati srce na parketu, onda se imamo pravo nadati ostanku. Ipak, ne smijemo se zavaravati da će biti lako. Situacija u klubu ove je godine izrazito teška, ne sjećam se kada je bilo tako. Znači, čeka nas teška borba – naglasio Surać.
Znači li to da ste već potpisali predaju na gostovanjima? U razgovoru s trenerom i igračima jasno je zaključiti kako naglasak stavljate prvenstveno na domaće utakmice.
– To nipošto ne znači da na gostovanja idemo s bijelom zastavicom, ali trebamo biti svjesni da na tim utakmicama nastupamo bez Peše i Humbolta, odnosno s izrazito mladom i neiskusnom momčadi. Teško je očekivati da mladići bez iskustva mogu donijeti prevagu.
Ima li Zadar snage da s postojećim sastavom izbori ostanak u Prvoj HRL?
– Ostat ćemo uz puno truda i sreće. Da bi to ostvarili, svi moramo dati svoj maksimum – igrači, trener i Uprava.

Zadar prije svega

Odgovarajući na pitanje kakav je osjećaj iz utakmice u utakmicu primati batine, a da za to nisi plaćen, Surać je odgovorio:
– Tu sam prvenstveno jer sam želio pomoći Klubu i suigračima. Iz tog mi razloga nije teško, a u krajnjem slučaju igram i za sebe. Batine bole, ali ubrzo prođu. Valjda će tako biti i s besparicom u Klubu.