Kako su učenici iz Zadra pobijedili Slavonce u bećarcu!

“Od kad pisme Tadijine znadem, svakoj curi poljubac ukradem” ili “Hvala tebi, oj narančo mila, što si Jelu s Tadijom spojila” – stihovi su bećarca kojeg su otpjevali Dalmatinci usred Slavonije i – pobjedili!
“Od kad pisme Tadijine znadem, svakoj curi poljubac ukradem” ili “Hvala tebi, oj narančo mila, što si Jelu s Tadijom spojila” – stihovi su bećarca kojeg su otpjevali Dalmatinci usred Slavonije i – pobjedili!
Riječ je, naime, o prvom Državnom književno-zabavnom kvizu koji se nedavno održavao u rodnom kraju velikana hrvatske poezije Dragutina Tadijanovića – Slavonskom Brodu gdje je mala, ali složna ekipa 8. b razreda iz zadarske Osnovne škole Smiljevac, zajedno sa svojom profesoricom hrvatskog jezika i književnosti i mentoricom Marinom Marijačić – sudjelovala i “pomela” sve pred sobom…
Golemo znanje o Tadiji, ali i Slavoniji
– Svake se godine u Slavonskom Brodu, rodnom mjestu ne samo velikog Dragutina Tadijanovića, već i Ivane Brlić Mažuranić, održavaju ovakva i slična natjecanja iz znanja o književnosti, no ovo je bio prvi put da se to podignulo na još jednu višu, ovoga puta državnu razinu. Sudjelovale su ukupno 23 škole iz svih krajeva Hrvatske. Mi smo bili jedini ne samo iz Zadra, već i iz Dalmacije. Riječ je o književno-zabavnom kvizu koji je bio posvećen Dragutinu Tadijanoviću, a u povodu njegova rođendana 4. studenog. Mi inače, ove godine u sklopu nastave iz književnosti imamo na programu Dragutina Tadijanovića, a ovi učenici sada mogu reći da su ga “doktorirali” – priča uz smijeh, prof. Marina Marijačić koja je inače i koordinatorica za izvannastavne aktivnosti u ovoj zadarskoj školi.
Aneli Maričić, Tina Viduka, Duje Žilić i Dominik Katuša kao pravi bećari dali su sve od sebe tijekom natjecanja, dok je Ivan Pleško kao pridruženi član imao svojevrsnu ulogu istraživača i koordinatora cijele priče. Od prijave na kviz, pa do dana natjecanja u Slavonskom Brodu, imali su 15-tak dana za pripremu. Trebalo je dobro proučiti sva djela, ali i život velikog pjesnika.
Na dar dobili tablet i vrijedne knjige
– Podijelili smo 50-tak pjesama koje su oni trebali proučiti, potom kronologiju njihova nastanka i Tadijanovićevu biografiju. Osim toga morali su se upoznati i s mnogim slavonskim običajima, kulturom pa i gastronomijom. Najprije se pisao eliminacijski test gdje su kao četvrti ušli u finale. Kviz se sastojao od igre asocijacija, pitalica, ali naravno i znanja o samom pjesniku. Bećarac je bio na kraju, uz pratnju pravih tamburaša – pojašnjava prof. Marijačić, dok Dominik otkriva kako su izgubili bod u finalu zbog – čvaraka?!
Naime, bio im je serviran tipičan slavonski doručak iz kojeg su morali izdvojiti i pojesti autohtona slavonska jela i to za dvije minute, no Duje kao natjecatelj i njihov predstavnik, nikako nije mogao pojesti čvarke i to ih je “koštalo” jednog boda. No, bez obzira na to, njihova je pobjeda bila zaslužena i uvjerljiva.
U svakom slučaju, bilo je to jedno sjajno i neprocjenjivo iskustvo koje će dugo pamtiti, a to je najbolje opisala Aneli Maričić koja je rekla kako zapravo ne zna što ih je više oduševilo – to što su mogli uživo vidjeti sva mjesta i prizore u kojima Tadijanović piše u svojim pjesama, krajolik ili pak, slavonski domaćini.
Kao pobjednici natjecanja prije puta kući, bili su počašćeni i ručkom, a na dar je svatko od njih dobio tablet, a kao ekipa u školu su donijeli i vrijednu donaciju knjiga za školsku knjižnicu.