Svjedok: Policajci su morali čekati odobrenje za prijevoz teško stradalih vatrogasaca!

– Svačega sam se u životu nagledao, ali ovaj je prizor bio stravičan. Dvojica ozlijeđenih na sebi više nisu imali odjeću. Bili su potpuno opečeni, glave su im bile otečene, zglobovi odvojeni… Ne mogu više o tome – rekao je vatrogasac Darko Cvitan iz Šibenika

I 85. svjedok ušao je jučer u sudnicu Županijskog suda u Zadru kako bi se održala 27. rasprava u suđenju protiv 43-godišnjeg bivšeg šibenskog vatrogasnog zapovjednika Dražena Slavice, koji je optužen za najveću hrvatsku tragediju nakon Domovinskog rata – onu kornatsku, u kojoj je smrtno stradalo 12 njegovih kolega iz Šibenika, Vodica i Tisnog.
Četvorica svjedoka jučer su tako ispričala Sudskom vijeću svoja sjećanja na stravičnu nesreću koja se dogodila 30. kolovoza 2007. godine na otoku Kornatu i većina njih nije detaljno željela opisivati susret s tada teško ozlijeđenim vatrogascima, pojasnivši da je to i danas za njih previše bolno.
– Svačega sam se u životu kao dugogodišnji, profesionalni vatrogasac – nagledao, ali ovaj je prizor bio stravičan. Kada kažem stravičan, mislim da ga je gotovo nemoguće riječima opisati. Dvojica ozlijeđenih na sebi više nisu imala odjeću. Izgledali su jadno. Bili su potpuno opečeni, glave su im bile otečene, zglobovi odvojeni… Ne mogu više o tome – na taj je način pokušao Sudskom vijeću opisati, kako je rekao, neopisiv prizor profesionalni vatrogasac iz šibenske Javne vatrogasne postrojbe, Darko Cvitan (54).
Pokušao se opet prisjetiti kronologije događaja tog kobnog, ljetnog dana rekavši da je oko 19 sati imao “nekakvih saznanja o tome što se dogodilo”. Sjetio se kako mu je netko od vatrogasaca rekao da je čuo od Joška Klarića kako na Kornatu ima stradalih.
– Kada smo stigli u uvalu Šipnat u dvojici tih ozlijeđenih vatrogasaca prepoznao sam, iako teško, Tomu Crvelina. Čuo sam tada da su ostali ozlijeđeni vatrogasci brodom iz Šipnata prebačeni u bolnicu. Te večeri kasnije, oko 22 sata, došla je policija po nas, pa smo otišli u uvalu Kravljačica. Tamo je bila vojska. Potom sam saznao kako jedan vatrogasac iz prve skupine koja se iskrcala na otok, nedostaje. Moji kolege i ja smo ga htjeli ići tražiti. Htjeli smo ići u brdo čuvati naše mrtve kolege, ali nam je policija zabranila. Rekli su kako je to njihov posao – pričao je Cvitan.
 Svjedok Cvitan: “Ja sam vatrogasac, nisam pekar!”
Na pitanje tužitelja Zvonka Ivića da mu kaže koju su opremu tada imali, Cvitan je pomalo izgubio živce te je čak povisivši ton, odgovorio protupitanjem:
” Uopće mi nije jasno zašto me to pitate?! Pa, ja sam vatrogasac, nisam pekar”!
Dodao je kako im je rečeno po odlasku iz Vatrogasnog doma na intervenciju na otok Kornat, da idu gasiti požar, ali u međuvremenu, dok su na heliodromu dva sata čekali helikopter, su saznali da ima mrtvih i ranjenih kolega te da ih treba izvlačiti.
– Slavica mi je rekao neposredno prije ulaska u helikopter kako izleda da ima stradalih i da ih treba izvlačiti. Ništa konkretnije – završio je Cvitan.
Svjedočio je i vojnik PP NOS-a Saša Plevnjak (39) koji je rekao da nije kontaktirao s vatrogascima koje su zatekli u uvali, a da je netko od vatrogasaca nastradao čuo je tog poslijepodneva ili sutradan.
Dino Durović (25) vatrogasac iz Šibenika bio je prijatelj poginulog Ante Juričeva Mikulina i tog se dana s njim čuo mobitelom. Ante ga je nazvao i rekao kako su se upravo iskrcali na Kornat i da je požar veliki.
– Ja sam toga dana sudjelovao u gašenju požara na Hvaru i s Antom sam se čuo dok smo se vraćali. Tada sam čuo i da na Kornatu ima stradalih kolega. Pokušao sam opet stupiti u kontakt s Antom, ali više nisam uspijevao. Njegov je mobitel bio nedostupan – prisjetio se Durović.
Potvrdio je kako je i on u vatrogastvu iz vremena dok je još bio maloljetan, ali tada nije išao na intervencije. No, rekao je kako su neki maloljetnici išli te je spomenuo pokojnog Karla Ševerdiju.
Pomorac iz Murtera, Vitomir Rameša (63) koji je vlasnik konobe u uvali Šipnat nije zaboravio veliki požar koji je toga dana buknuo oko 11 sati nekih pet kilometara od njegove konobe, a vatra se, kako je rekao, brzo širila. Vidio je i dva helikoptera koji su nadlijetali požarište.
Spašavanje počelo između 17.30 i 18 sati
– Oko 14.20 sati do moje je konobe došao Joško Klarić s još dvojicom, trojicom mladih vatrogasaca. Učinilo mi se tada da sam čuo kako je netko njemu javio da u brdu ima stradalih. Spašavanje je počelo između 17.30 i 18 sati. Klarić je odmah, nakon što je saznao za stradale, krenuo na teren, a dvojica iz njegove grupe su se nakon nekih 20-ak minuta vratili do mene po vodu i opet odjurili za njim u brdo.
– Rekli su mi da im treba voda za ohladit vatrogasce i za piće. Dao sam im 20 litara u bocama. Pomagao sam u prenošenju ranjenih na policijski brod nakon što su ih izvukli. Bili su izgoreni po čitavom tijelu, nisu mogli govoriti. Kod mene su bili oko 20 sati. Govorio sam policajcima da ih trebaju što prije prevesti do bolnice, ali oni su mi rekli kako čekaju neko odobrenje – prepričao je svjedok Rameša.
Suđenje Draženu Slavici nastavit će se nakon božićnih i novogodišnjih blagdana, sredinom siječnja.